Misalu. Prvi koji je ustanovio dubrovačko podrijetlo Misala bio je Elias Avery Loew, jedan od najboljih poznavatelja beneventane . Nedostatak listova na kojima obično stoje zapisani podaci o crkvi i gradu kojima je rukopis pripadao otežavao je

dugo su nagađali odakle potječe taj liturgijski rukopis dok jedan od najboljih poznavatelja srednjovjekovnog pisma beneventane Elias Avery Lowe nije utvrdio da je Misal dubrovačkog porijekla i to zbog spominjanja kotorskih svetaca i mučenika

ulijevo ili udesno, česti odmak slova od osnovne linije, ukratko tip pisma koji se udaljio od kaligrafske izvrsnosti beneventane iz jedanaestog stoljeća.

. I u našim su se samostanima i kaptolskim knjižnicama, u bibliotekama i skriptorijima sačuvali krasni uzorci pisma beneventane , karoline, knjižne minuskule i onih uglednih pisama kojima su pisani liturgijski kodeksi: lekcionari,

za svoje sinove i kćeri imati će više novca za ostale stvari i samim time život će im biti lakši. beneventane ¶

toga što je svaka opatija imala za tu svrhu uređeni skriptorij. S vremenom se na ovome području razvio poseban oblik beneventane tipičan za samostane na dalmatinskoj obali, koja je svoj vrhunac dostigla u 11. stoljeću, koje se smatra epohom

za samostane na dalmatinskoj obali, koja je svoj vrhunac dostigla u 11. stoljeću, koje se smatra epohom procvata beneventane u dalmatinskim skriptorijima. Iz samostana beneventana je ušla i dvorske kancelarije hrvatskih vladara te kurije

, u samostanu sv. Petra u Selu. U ovome rangu nalazi se i kartular ženske opatije sv. Marije iz Zadra. [ 15 ] Umjetnošću beneventane skriptoriji u benediktinskim samostanima na istočnom Jadranu uključili su se u širi europski sustav latinske

ponedjeljka kao dio programa u sklopu Mjeseca hrvatske knjige. Dubrovačka znanstvenica koja je doktorirala na temi beneventane iznijela je obrazloženje teze o postojanju skriptorija u benediktinskom samostanu Sv. Marije na otoku Lokrumu, kao i

1991 (3. izd.), ili 1972. i 1985. (2. izd. beneventane . Paleografijska studija, izd. Tisak Tipografije d. d., Zagreb 1920

, dubrovačku arhitekturu i slikarstvo, renesansni Trogir, crkve, raspela i oltarne pale, sve do pisama glagoljice i beneventane , u knjizi je i prilog o zagrebačkim muzejima s tvrdnjom Briana Sewella o krivim atribucijama djela u Muzeju Mimara