. U XIX. i XX.st. izgrađeno se područje proširilo uz cestu prema istoku i zapadu. Nedaleko od Višnjana ostatci su srednjovj . crkve i samostana sv. Mihovila pod zemljom koji se u izvorima spominje od IX. st. U Višnjanu djeluje poznata

je izvan gl. putova, polako propadajući, a dio stanovništva otišao je i poslije II. svj. rata. Sačuvani su dijelovi srednjovj . bedema i jedna (od dvojih) gradska vrata iz XV XVI.st. Od njih se spuštao pokretni most preko opkopa koji je s istoka

rim. vlasti. Mnogobrojni elementi grad. samouprave održali su se na prijelazu u sr. vijek, pa i poslije u razdoblju srednjovj . komuna.

sv. Josipa iz XV.st. bila je dio nekadašnjeg samostana benediktinki. Okolica Galižane bogata je arheol. ostatcima srednjovj . crkava: sv. Mavre (jednobrodna, VI. st.); sv. Zenona u Savolagu (jednobrodna s trima apsidama, IX.st., na mjestu

gradinskih zidina, iz brončanog i željeznoga doba. Oskudni su tragovi ant. razdoblja. M. se poslije razvijao unutar srednjovj . zidina, vidljivih u gotovo cjelokupnu opsegu. Spominje se u mnogim srednjovj. raspravama oko granica (1150.

. M. se poslije razvijao unutar srednjovj. zidina, vidljivih u gotovo cjelokupnu opsegu. Spominje se u mnogim srednjovj . raspravama oko granica (1150. Castrum Mons Marianus, 1325. u Istarskom razvodu kao Motmoran, itd.). God. 1331.

kada bi mogli podići rejting novih obveznica na razinu CCC. Potez ECB-a je privremen i bio je očekivan više srednjovj . kaštel na mjestu prapov. gradine kraj sela Sv. Martin iznad doline Raše. U blizini se nalazi kapela Sv. križa u obliku

na sv. Andriji). Ant. lokalitet Sv. Ivan u Biskupiji nastavio je postojati kao ranokršć. sakralni kompleks u V. st. te srednjovj . benediktinski samostan koji se spominje 1115 (Iohannes monacus Sancti Iohannis de Medilino).

je vjerojatno postupno propadalo, iako tragova naseljenosti ima još u XIV.st. U povijesnim se izvorima kasnoant. i srednjovj . doba uopće ne spominje.

, te povećati stupanj organizirane potpore školama. srednjovj . grada u Limskoj dragi kraj Kanfanara, na jednom od glavnih putova od mora prema unutrašnjosti Istre (45 08 N; 13 49 E).

ostatci najveće su ruševine urbanoga naselja u Istri i pružaju jedinstvenu sliku potpuno očuvanoga tipičnoga srednjovj . grada, tj. kaštela. Grad je opasan dvostrukim obrambenim zidinama, međusobno povezanim trima gradskim vratima. U

fresaka Šarenoga majstora (kraj XV.st.). Isti majstor oslikao je i crkvicu sv. Antuna Opata južno od Dvigrada. U srednjovj . razdoblju na području Dvigrada nalazilo se više od 20 crkava, od kojih su očuvane samo neke. Romanička kapela sv.

su se i protiv feud. gospodara (1636). U XIX. i XX.st. ostalo je izvan gl. prometnih pravaca, pa je stagniralo do danas. Srednjovj . zidine velikim su dijelom očuvane na zapadnoj, sjevernoj i ist. strani grada, uključujući zap. gradska vrata i

kodekse. Kandler je zamislio i započeo objavljivati to veliko djelo kao najsigurniji temelj za proučavanje antičke i srednjovj . povijesti Istre. Dokumente i diplome tiskao je na nepovezanim i nenumeriranim listovima kako bi olakšao potonje

: dobivene je dokumente ispravljao i dopunjavao, oslanjajući se ugl. na svoje znanje. Slabost mu je bila ispravljanje srednjovj . latinštine i njezino približavanje klasičnoj. Često se nije obazirao na kakvoću prijepisa što su ih izradili