arheološka višeslojnost plijeni svojim bogatstvom . Među inim, u njemu se čuva i jedan iznimno zanimljiv epigrafski spomenik . Naime, riječ je o natpisu uklesanom u kamen koji izrijekom spominje ime jednog od najstarijih

napuštene . Arheol . nalazi potvrđuju naseljenost područja već u antici ( ruševine ant . građevina, epigrafski spomenici, rim . grobovi ) . U pov . dokumentima spominje se prvi put 1312. kao Rachiz, a u crkv

kalendar Za razliku od mnogih ondašnjih naroda Europe, Kelti su znali za pismo i ostavili su bezbroj epigrafskih dokumenata . Koristili su 4 tipa slova : grčka ( posebno na jugu Francuske ), iberijska, etrurska

na otoku Braču . Područje je bilo nastanjeno već u antičko doba, o čemu svjedoče očuvani epigrafski spomenici . U pov . izvorima prvi se put spominje u XI . st., kada dolazi pod vlast akvilejskih patrijarha

odljeva tih spomenika prezentiraju se primjerci visoke i rijetke rimske plastike, kao i jedan od većih epigrafskih spomenika u Panoniji . No tragovi života u tom dijelu Hrvatskog ( Zagrebačkog ) Prigorja puno su stariji

plodnoj zelenoj dolini koja se pruža prema moru . Područje je naseljeno od drevnih vremena kako svjedoče i epigrafski rimski nalazi na tom mjestu . Najznačajnija je zgrada crkve sv. Petra i Pavla koja potječe iz XVI .

baza starokršćanskog oltara . Ovu jedinstvenu prezentaciju antičkih spomenika iz XIX . stoljeća, prvi epigrafski muzej antičke Narone, moguće je obići u sklopu obilaska gradskih bedema . Kultura grada

vrijednosti zbirke koja je usprkos svojoj sadržajnoj raznolikosti postala jedinstvena cjelina . Sastoji se od epigrafskih spomenika i ulomaka crkvene i svjetovne arhitekture . Od epigrafskih spomenika najviše ima nadgrobnih

kata koju je sagradio župnik sela Vida, don Bariša Ereš 1825. godine . Kuća predstavlja svojevrstan epigrafski muzej na otvorenom, jer je u njoj, uz razne druge kamene fragmente, uzidano mnoštvo natpisa stare

stanovništva . Pisane su šiljkom na unutrašnjoj strani brezine kore . Pisalo se i u kamenu . To su tzv. epigrafski spomenici kojima ćemo osobitu pozornost udijeliti u vezi s počecima hrvatske pismene kulture . Papir

jedinstvena cjelina . Sastoji se od epigrafskih spomenika i ulomaka crkvene i svjetovne arhitekture . Od epigrafskih spomenika najviše ima nadgrobnih ploča i spomen ploča . Najviše je epigrafskih spomenika pisanih latinicom

s područja Zagreba i okolice, Hrvatskog primorja i Slavonije iz vremena od 12. do 20. st. Brojni su epigrafski spomenici, većinom latinski natpisi, te za nacionalnu povijest osobito vrijedni glagoljski natpisi

Jadrana bolje bi geografsko ime ( regionim ) bilo Južna Hrvatska . Ime Dalmacija spominje se prvi put na epigrafskim spomenicima i u djelima rimskih pisaca u vrijeme rimskih osvajanja istočne obale Jadrana na prijelazu

i Kandlerov osobni politički list . U nekim su brojevima objavljeni natpisi i crteži u svezi s rim . epigrafskim ili numizmatičkim spomenicima . Mnogo su rjeđe zemljopisne karte . Od 1851. u časopis su umetani odvojeni

pridonijelo je utvrđivanju osobitosti njegovog crtačkog rada s osobitim naglaskom na njegov odnos prema epigrafskim crtežima . Iako su komparacijom očuvanih stela sa onima objavljenim kod Pavlovića-Lučića i s Danilova

pruža predivan panoramski pogled na okolicu . Na udaljenosti od 3 km od sela nalaze se stare grobnice s epigrafskim ispisima . Nastavak putovanja do drevnog mjesta Sheki, jednog od najstarijih mjesta u Azerbajdžanu

su se doselili na područje koje je pripadalo nekadašnjem Rimskom Carstvu, te je obilovalo latinskim epigrafskim spomenicima . Romansko stanovništvo naših krajeva osobito u urbanim središtima uz more također je omogućavalo

kontinuitet naseljenosti Dvigrada u antici ( keramika, oružje, predmeti svakodnevne upotrebe, numizmatika, epigrafski spomenici ) . U to doba naselje je uključeno u sustav obrane sjev . granice pulskog agera . Podno dvigradskih

potom koloniju ( Colonia Iulia Parentium ) . Arheol . nalazi s područja grada i okolice te više stotina epigrafskih spomenika svjedoče o važnosti grada u romanizaciji zap . Istre . U gradu je u II . st. živio zamjenik

luku Splitska, a zatim do gradilišta Salone i Dioklecijanove palače . O svemu ovome svjedoče brojni epigrafski spomenici na otoku . Nakon što su Salonu razorili Avari i Slaveni, Brač postaje utočište salonitanskim