Teorija umjetnosti Waltera Benjamina, Ontologija umjetnosti Romana Ingardena, Filozofija umjetnosti Martina Heideggera na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1995 - 1991 Kolegij Uvod u filozofiju na Odsjeku

teorija o imanentnom horizontu očekivanja, filozofski utemeljena i derivirana iz djela Gadamera, Husserla i Heideggera u izravnoj je korelaciji s razmatranjima Poppera i Manheima, i, zapravo, presudno otvara problem stupnja utjecaja

ovakvo briljantno predavanje. Tko će znati vrlo komplicirane i kompleksne ideje glasovitog filozofa XX. stoljeća M. Heideggera na jednom vrlo preciznom jeziku, njemačkom, prenijeti u gotovo jednako tako precizan hrvatski jezik.« Pridodajem

? zike i dovodi ih u odnos s postmodernim teorijama koje posuđuje od dobro joj poznatih Jacquesa Derride, Martina Heideggera i Samuela Butlera.

i vaniliju. ah, pa to nije samo pitanje genetike. pitanje je to Duha, Stava, Rezona, Volje... ponovnog čitanja Martina Heideggera , Nietzschea, Arnolda Gehlena i Schopenhauera... jer ovdje se previše malodušnih mota pod noge nekim talentima, i

ovako. A ja ih gledam i vidim radi toga tako jer prihvaćam filozofska stajališta Kanta, jer me uvjerava filozofija Heideggera , jer želim olakšati današnjem čovjeku prihvaćanje sadržaja Svetoga pisma, i tome slično.

u Galeriji SC, s početkom u 20 sati. Heideggera , Nietzschea i druge.

prirodi nalik onima iz Zaselka, priklonio Hitleru i nacionalsocijalizmu, što nije predugo trajalo, možda manje zbog Heideggera a više zbog Hitlera (kojem su od kompliciranog i odveć apstraktnog filozofskog suvremenika bliži bili mrtvi klasici

donosi izbor iz djela Platona, Aristotela, Tome Akvinskog, Descartesa, Kanta, Hölderlina, Schellinga, Hegela, Heideggera , Whiteheada, Quinea, Nagela i Henricha. Predgovor i, svi predstavljači su se složili, izvrstan uvod napisao je

za Hegela i Schellinga, za Hölderlina, za Kierkegaarda i Nietzschea. Vrijedi i, nama puno bliže, za Benjamina i Heideggera . Lacan potvrđuje to pravilo, kao što ga ne izbjegava niti Derrida iz vremena knjige Odzvon.

, od kojega potom očekujemo da će njegovo značenje utrti put sjajem. Takav je polet vidljiv kod Hölderlina i Heideggera . I kod Lacana je taj polet kriv za nešto, što je itekako neuobičajeno: da naime onaj dio kojega tvore leksika i ova ili ona

je zato da nam razotkrije tu Stvar kao nedostupnu. I Lacan doista jednim pokretom, koji je klasičan barem tamo do Heideggera , pripisuje u krajnjoj konsekvenci bit umjetnosti upravo jeziku. Nešto prije, kada predstavlja anamorfozu kao način

s obzirom na ono što sam nazvao Lacanova arhi-etika, koja zapravo jedina može (zajedno s onom koju možemo izljuštiti iz Heideggera ) odgovoriti na ovo vrijeme, koje je vrijeme nespominjuće se smrti Boga.

u vodama naše esthéthique tajanstveno odzvanja. No čemu je ipak potreban mit? Čemu to isto pitanje naslovljavam i na Heideggera , i znane su vam njegove političke i povijesne implikacije čemu dakle kod nekoga tko je toliko bio iritiran

s jedne strane na zen-budizam a s druge na europsku fenomenologiju, odnosno mišljenje ontološke razlike Martina Heideggera . Stoga ju opravdano možemo držati i japanskom postmodernom filozofskom mišlju. Zašto postmodernom? U filozofiji je