Parmenida . Cipra, naime, već u uvodu, polazeći od Parmenida , uspostavlja osnovne pojmove vlastita filozofiranja
nerazdvojivi . Dakle, Hegel slijedi onu tradiciju još od Parmenida , da je u apsolutnom znati i biti isto . I da je
Apsolutom koji je s one strane logike . Ne, poruka Parmenida je za mene : sve je mnoštvo . Jedino rješenje ove
njihova moć mene čudi - a čudi i sve filozofe još od Parmenida Koji je isto kazivao da razlike nema - što jest,
nastajanja, mijena, kao Heraklit ; Zagreb je poput Parmenida , zaokružen u nepomućenosti svoje panonske statike
prve teorije o Zemlji koja ima sfernu površinu od Parmenida ( 6. / 5. st. pr. Kr. ) iz Eleje ( M. Ježić ), sljedbenika
western filmove, a sublimirao je višak energije poput Parmenida . Manita mater mu dala priuzu na čijem kraju je bilo
projicirao u povijest . Kao da je postojao zbiljski utjecaj Parmenida na Heraklita ili obratno . To sve nema veze sa Heraklitom
donesena u Atenu prvi put prilikom ... " posjeta Zenona i Parmenida . Platon dalje kaže da je Zenon rekao da je to djelo
svatko vidi da to nije Kant, već Heidegger . Ali za Parmenida ionako nije jasno što je on, pa onda ostaje moguće
reći istinu, ali i neistinu . I otud razlika ( kod Parmenida je to razlika između znanja i mnijenja ) Jer zacijelo
postoji može ( potpuno ) spoznati . " I tako je za Parmenida spoznaja isto što i postojanje ; ) " Ljudska mnijenja
Ali zar to nije neka najčudnija misao ? Zar još od Parmenida ne znamo za ono ' bitak jest, nebitak ( naime čisto
onome s čim je istovjetan . To objašnjava na primjeru Parmenida i njegove ' ' isto je misliti i biti ' ' . ( To preskačem
Platona ? Za mene je upravo takvo mnoštvo rezultat Parmenida . Kako čitati Platonovog Parmenida ? Uobičajena je
dva temeljna filozofska pravca : onaj koji dolazi od Parmenida i Platona s jedne strane kao i onaj od Heraklita
sasvim moguće . Platonu preostaje jedino da samog Parmenida podvrgne ispitivanju tj da ' silom utvrdi da nebiće
kakve jednoznačne temelje, dovoljno je pročitati Parmenida pa vidjeti ' ' nemogućnost usustavljivanja konzistentnog
staro-grckom, a ako znas i njemacki tim bolje U mome izdanju Parmenida nema te rečenice . Da to ipak nije Demokrit Problem
tzv. negativne teologije naslijeđuje razmatranja iz Parmenida . Nomoi 716 c4-6 Za nas će bog najvećma biti mjera