slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "jekavice".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
će jedno međurazdoblje . U ovom kraju se donedavno nikad nije govorilo jekavicom niti postoje tragove jekavice u dokumentima i na spomenicima . Od 13. st. tu je samo ikavica . Nema velike logike ako je seoba bila
ekavsko narečje, književno narečje srpsko . Milovan Vidaković, Lukijan Mušicki i drugi bili su protiv jekavice pa su pisali Vuku da je se okani . U jednoj svojoj knjizi ( Narodna srpska pesnarica, čast vtora,
prošlim vremenima turskih ratova i - ništa više . Ne samo u uvođenju jezika nego i u odabiranju i uzimanju jekavice za srpsku književnu upotrebu pošao je Vuk svjesno utrtim hrvatskim putevima . Srpski pisci nisu smatrali
srpskoga jezika navela je niz hrvatskih pisaca da na kratko vrijeme prihvate ideju o hrvatskom napuštanju jekavice i srpskom odricanju od ćirilice . Uvidjevski da se pod krinkon jedinstva nameće posrbljivanje hrvatskoga
pazljiv i pisem NOVOstokavski i specificno jekavski ( . Cijelo vrijeme se drzim Srba u Hrvatskoj i njihove jekavice , a da cija je ? Nije castellano Ovdje se postavljaju cakavski, scakavsko-ikavski, ikavsko-cakavski
danas nazivati stokavstinom, preciznije bi bilo zvati ga stakavstinom . Bosanski jezik je mjesavina jekavice , ijekavice i nasto manje ikavice . U nazivu jezika nema Hercegovine jer je to antavizam u nazivu drzave
Činjenica je, pak, da kad je Vuk Karadžić stvarao srpski " rečnik " onda je krao mnoge riječi sa hrvatske jekavice i ijekavice i jednostavno pretvarao u srpsku ekavicu . Na primjer, hrvatsku riječ " hljeb " je pretvorio
većina čakavaca ), te da je bilo u 19. st. dosta grintanja protiv Gaja, Mažuranića comp . zbog odabira jekavice . I dandanas Hrvati Slavonci, Hercegbosanci, Dalmatinci često rabe ikavicu . Dakle, to bi bio ovaj
prvoj polovici 19. stoljeća . To je pak bilo uvjetovano ugledanjem u dubrovačku književnost i širenjem jekavice u hrvatskome književnom jeziku u dopreporodno vrijeme . Glavni utemeljitelj tog " jekavskog pokreta
Paaalooomaaaa, ku, ku, ru, ku, kuuu kaaantaaavaaa Glede prijevoda s hrvatskog na hrvatski i priportavanja s jekavice na ( i ) jekavicu mislim da u tom nema ničeg pogrdnog . Glede i unatoč ganutljivim opaskama o recentnim
oko 1625. godine . Ima u tom djelu dosta ikavizama, no pretežito je ipak jekavsko . Odnos ikavice i jekavice u biti je onakav kakav je i u Kašićevih suvremenika iz Dubrovnika . Druga bitna Kašićeva djela također
zaključak, ništa ne gubim ako tog jugoslavenskog nobelovca Ivu Andrića niti ne čitam . Ovako ili onako, jekavice , ijekavice, ekavice ili zekavice ... Dosta mi ga je bilo za vijeke vijekova - amen . I njega i njegove
nakon Dositejeva i Vukova djelovanja među Srbima, i potvrđuju čvrsto uvjerenje Srba da Vuk prihvaćanjem jekavice uzima nešto hrvatsko . NASA-ine svemirske sonde Voyager još uvijek šalju i slike i podatke
preferiraju ekavske oblike ( prevoz, prepis, prevod, razređivanje, .. ) . Simbolična je značajka ( i ) jekavice da je ona hrvatska, pa što više ijekavski-i ikavski, a manje ekavski - to je hrvatskije . Zato što
na to je čudno da onda onako razvlači po novosađanski, beogradski ... red ekavice, pa između malo jekavice : mig : Pink 15:00 h ; Pink M 16:00 h ; Pink BH 17:00 h, Pink extra 04:00 h, 09:00 h, 16:30 h,
obalu Drine . Širenjem Nemanjića u Travunju i Zahumlje krajem 12. st. znači istodobno i postupno širenje jekavice na te priedile . Širenje je išlo u pravcima prima Kotoru, Trebinju, Dubrovniku, Stocu, Nevesinju
sjeverne Dalmacije, preko istocne Like, Korduna, Banije, Zumberka, dijelova Slavonije . Iste ta jekavice koju je Mrkalj htio uvesti kao standard 1810. godine ali ga je prokleti Stratimirovic sprijecio, pa
Pavlovića, Sankovića i Kosača oslikavaju mišanja ikavice, jekavice i ekavice, ali i snažnoga napridovanje jekavice . Primirice, postoje izprave iz znatno kasnijeg vrimena ( oko 1470. ) vlastoručno pisane od različitih
I listine ondašnjih velikaških obitelji Pavlovića, Sankovića i Kosača oslikavaju mišanja ikavice, jekavice i ekavice, ali i snažnoga napridovanje jekavice . Primirice, postoje izprave iz znatno kasnijeg vrimena
dolje, gorje ", dok ostali ijekavci kažu gore, dole, sutra Onda u Hrvatskoj zbog kako reče Vrangel " jekavice " kažu ljepo a ne lijepo, tako da ispada da je ovo prvo jekavica a ovo drugo ijekavica, kod Crnogoraca