, Ivan Vragolović, Josip Matjašić, Franjo Petek, Martin Mesić, Jure Preka, Mihajlo Čota, Eduard Pribilović, Jakov Medonić , Tahir Alagić i Ivan Šmid; - na kaznu prisilnoga rada u doživotnom trajanju, gubitak svih građanskih prava i

bujnim raspletom svojih trta čitavo pročelje zidanice... Tu življaše seoski bogatun, vinski i konjski trgovac Medonić , u onim brdinama seoski polubog i novčani patron, poznat naširoko i daleko. Bijaše osobiti dobrotvor seljačkom puku,

... I puk prišaptavaše da je to pripet o lancu živ živcati đavo, koji Medoniću kuje novac i radi banke... zato i bijaše Medonić pobožan gospodar, koji putovaše po svim proštenjima, darivajući crkve i oltare, plaćajući svete mise, pužući na

rukom preko brda i povuče kravicu na konopcu koja je teglila kolica. - Koliko nas imade što ovako poput romara putujemo k Medoniću . A svatko misli da žitak nije ništa, vino ništa Ali sve to majstor Medonić smelje i zbažda skupa, pa dođe trgovac sa

nas imade što ovako poput romara putujemo k Medoniću. A svatko misli da žitak nije ništa, vino ništa Ali sve to majstor Medonić smelje i zbažda skupa, pa dođe trgovac sa dalekih strana i preko dola s punim ćemerom blaga, te on udari o dlan i jedan i dva

skupa, pa dođe trgovac sa dalekih strana i preko dola s punim ćemerom blaga, te on udari o dlan i jedan i dva i deset puta, a Medonić se smiješi i odvraća: - Puno to vrijedi, brate, puno; ne prodam li ljetos, pa ću dogodine - doći će glad i žeđa na ljude, a to

onim ugodnim što se lako i na srcu nosi, a maloga je obujma i maloga prostora... Čekat ću, čekat... - I dalje se smiješi Medonić ... A trgovac lupaj opet o šaku i nateži bogatuna: no on je tvrd kao kremen. I trgovac popusti, te otkapčaj ćemer i broji,

će ti oči oslijepiti od onoga slatkoga sjaja zlata i srebra... Pa onda konjski trgovac Eh, to istom kako li nosi Otputuje Medonić tamo daleko, do Italije, do Madžarske - i što ti ga ja znam - eh, bio sam mu i jednom poganjač te brzonoge kopitaste živine -

kupuj polagano, pogađaj hitro, plaćaj smjesta; a oni samo zjaju i čude se i pokimavaju glavama: Kolik novac Otkuda li? A Medonić , što kupi za stotinu, prodade za dvije: i to je onaj njegov vrag i zakopano blago Znam ja to, kada vrijeme potegne,

, do vraga mu gladno i zakrpano gospodstvo Sve to izvana gudi i pjeva, a iznutra cvili i zijeva Gospodstvo da; naš Medonić je gospodstvo, a ne crni kaput i nacifrane hlače Naš Medonić, naš Medonić Kada on u grad među gospodu, a to se uzvijaj uz

gudi i pjeva, a iznutra cvili i zijeva Gospodstvo da; naš Medonić je gospodstvo, a ne crni kaput i nacifrane hlače Naš Medonić , naš Medonić Kada on u grad među gospodu, a to se uzvijaj uz njega i fiškali i pisari i suci i ašešori. A da se vidi tko je

, a iznutra cvili i zijeva Gospodstvo da; naš Medonić je gospodstvo, a ne crni kaput i nacifrane hlače Naš Medonić, naš Medonić Kada on u grad među gospodu, a to se uzvijaj uz njega i fiškali i pisari i suci i ašešori. A da se vidi tko je Medonić, ovome

, naš Medonić Kada on u grad među gospodu, a to se uzvijaj uz njega i fiškali i pisari i suci i ašešori. A da se vidi tko je Medonić , ovome frkni banku, onomu škudu: - Sve za cigare, sve za cigare, vaše gospodstvo i gospodstva vaša - Oni pak zavidno

u Svetom pismu svoje prvenstvo za zdjelicu leće... Tako ti je, Miha moj Samo da mi se opernatiš... Govorio sam ja već s Medonićem da te uzme za svoga pogoniča... On reče: - Hoću, hoću Nije to bogzna šta -... A ti, Miha, prigledaj malo bolje ondje,

, priveži si na dušu ono... pa s vremenom moći ćeš se i sam latiti posla na svoju ruku... Tako, tako. Danas idemo zajedno k Medoniću , a ja ću mu opet natuknuti; pa i ti koju nadoveži, da vidi kakva duša iz tebe piri i da nisi mrtvo puhalo ili bablje