, Nietzsche zaokrene oko tog pojma i počne raspredati o nizu mijena koje je doživio pod jednim imenom. Ernesto Sabato do samoga je sebe stigao slijedeći logiku sličnu Nietzscheovoj: skidao je sa sebe svlak po svlak sve dok se jednoga dana

može primjenjivati na ideje, ali ne i na prirodu, nije bila baš najbolja preporuka za preživljavanje. Sljedeće jutro Sabato odlazi, potaknut dodatno možda i senzibilitetom koje je u svojim esejima znao definirati uz uzdah: ah, ti moji

obrazac s vrlo malim varijacijama i odstupanjima koja su više ornamentika i ukras nego nešto što iznevjerava bit - Sabato ponovio kao znanstvenik od karijere, uposlen u institutu Curie, kada je dane provodio među elektrometrima i

barovima s nadrealistima, među kojima je dobio poticaj za upuštanje u literarni život. Sabato je konstantno postajao netko drugi, on je preživljavao na taj način, i, iako je ovo frazetina na koju bi trebalo pucati

sve pred sobom. Ton tih eseja vrlo je sličan intonaciji uspomena objavljenih pod naslovom Prije kraja; u obje knjige Sabato ostavlja dojam golemoga, sporoga gmaza, nesretno zalutala u ova naša vremena, kako u sumrak posljednjeg dana, u

Apokalipse baza neopozivim, finalnim labirintom, u bezuspješnoj potrazi za (posljednjom) sunčevom zrakom. Sabato kao da je cijeli život proveo u očajničkom nastojanju da napusti svijet obrazina i nasloni svoje lice uz lice prave

kako Titu kaže stari, idi spat, ja ti ne bum došel, pa ja sam Krleža, a kamoli da im pire za vratom optužujući ih za zločine. Sabato je ovdje istovremeno prastar (zbilja kao kakav pterodaktilni reptil, s mozgom koji se sjeća, imate dojam klime i

koji se pretvorio u grotesknu karikaturu optimističnih znanstvenih predviđanja s početka dvadesetog stoljeća, Sabato u sjećanjima oscilira između tipičnih opservacija na temu posvemašnje zarobljenosti suvremenog čovjeka tehnikom,

Kierkegaardov iskaz postaje credo poznog Sabata. Sabato pred kraj života napisao proročko ili kritičko djelo: on se u Prije kraja ponajviše spušta niz meandre memorije,

su kadrovi koncentrirani na gomilu modernih robova koji rade za male ili nikakve nadnice. Prva se rečenica, u kojoj Sabato zdvaja treba li uopće pisati ovaj testament, ovu oporuku, zapravo svoje nedoumice i kolebanja, razrješuje u odlučnom

smjestiti ili koji su po bilo čemu imali neke zasluge. Zato i ne iznenađuje da jedan od najvećih živućih pisaca Ernest Sabato , spominje u svojem djelu »Prije kraja« Emira Kusturicu, koji je također hodočastio k njemu. Postoje časne iznimke u

. Sabato - tunel

se ukazuje u znakovima i dokazima koji izgledaju beznačajni, ali koje kasnije prepoznajemo kao odlučujuće. Sabato - Otpor

taj mora da traži (ispr. TAJ MORA TRAŽITI) hitnu mentalnu pomoć. Sabato .

radu uživaju u tome. A kad se u nečemu uživa i kad vas preplave osjećaji, postaje zabavno. Sabato (Ferrari), argentinski književnik. U mladosti je bio član KP - napustio ju je saznavši za Staljinove zločine. 1937. je