slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "sinod".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
koji je kao plod Koncila objavljen istoga nadnevka 1992. godine. Na spomen tih jubileja ove godine započela je u Rimu Sinoda biskupa pod naslovom Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere. Kršćanska vjera prenosi se počevši od prvih
. Učestvovao je u donošenju novih crkvenih zakona. Umro je u Beogradu, gdje je boravio kao član Svetog Arhijerijskog Sinoda , 25. februara 1936. godine. Bio je sahranjen u novoj kripti plaščanske katedrale, ali za vrijeme rata njegov grob je
, Eparhija temišvarska. Početkom 1927. izabran je za referenta, a odmah zatim i sekretara Svetog Arhijerijskog Sinoda . Kao udov sveštenik zamonašen je 27. oktobra 1929. Iste godine prima upravu manastira Krušedola. Hirotonisan je za
G. 183. nakon ustanka protiv Turaka i nastanka gr ke države, proglačena je samostalna autokefalija i utemeljen "Sveti Sinod Kraljevine Gr ke "s vrhovnim poglavarom atenskim mitropolitom. Carigradski patrijarh priznao je samostalnost Gr ke
riječ concilium i latinizirana riječ synodus, što se prevodi na hrvatski prevodi sabor, zbor, to jest koncil ili sinod . Pojmovi concilium i synodus tijekom povijesti bili su sinonimi, ali je nakon Drugoga vatikanskog sabora došlo do
), vladika Irinej kaže: "Dobro su plaćeni da tako pišu. Crkva to nije mogla reći. Takvog zvaničnog stava - nema, a jedino Sinod SPC daje zvanična saopštenja. Kada je reč o filmu, on se, uglavnom, drži pričanja jevanđe-lista, mada ima i dodatog. U
Vladika niški Irinej, koji je film gledao sa predstavnicima Srpske prvoslavne crkve, patrijarhom Pavlom i članovima Sinoda )
njegova Doma u Jeruzalemu, u pratnji njegove četvorice suradnika. Povod je bio dodjela posebnog odličja Svetog Sinoda nadbiskupu Puljiću u zahvalnosti za dodijeljene moći sv. Šimuna Svetoj Zemlji, čime je ostvarena najava koju je
novina (na sastancima uređivačkog odbora), mitropolit je odlučio da se pismeno obrati Svetom arhijerejskom sinodu . Učinio je to dva puta prvi put 8. juna 1994, a drugi put 29. novembra iste godine. U obema svojim predstavkama
od 639. broja Pravoslavlja (I. novembar 1993. godine), što nije bilo slučajno. Upravo od tog broja Sveti arhijerejski sinod je na mesto glavnog urednika postavio gospodina Miladina Bojića, čoveka kojeg je mitropolit Jovan označio kao
) krivca za stanje u kome se Pravoslavlje našlo. U vreme izbora gospodina Bajića (pomenimo i taj vrlo važan podatak), u Sinodu je za resor misije, a tu spadaju i crkveni mediji, bio zadužen mitropolit Amfilohije. Kritike na račun Miladina Bojića
bilo od presudnog značaja. Gospodin Miladin Bojić je, pomenimo i to, Crnogorac, kao i mitropolit Amfilohije koji je u Sinodu bio glavni za crkvene medije prilikom Bojićevog izbora. Ipak, teško je poverovati da bi sa (ne) znanjima kakva je
sprečen (za razliku od urednikove supruge), mitropolit Jovan je svoje primedbe pismeno poslao Svetom arhijerejskom sinodu . Na osnovu njih situacija je bila sasvim jasna: stanje u patrijaršijskom \ istu vrlo loše; tiraž manji od tiraža nekih
zagrebačko-ljubljanskog g. Jovana. Pri ovakvom stanju stvari svako razuman je mogao da pomisli samo jedno Sinod će što je moguće pre odgovoriti svome bratu u Hristu mitropolitu Jovanu i preduzeti sve mere da se u listu izvrše
da se u listu izvrše neophodne promene i isprave nedostaci na koje je mitropolit ukazao. Međutim, članovi tadašnjeg Sinoda mitropolita Jovana nisu udostojili bilo kakve reakcije, pa ni najmanjeg znaka da su njegove predstavke makar