za razgovor, mjesto gdje se izu? avaju nauke i izoštravaju stavovi, mjesto mehabeta i sohbeta koji su nerazdvojivi dio tarikata i dervišluka, da ne kažem da predstavljaju njegovu osnovnu karakteristiku.? ilehana, halvetgah ili nepopularnije?

nerazumijevanja i nesporazuma izme? u arifa i ne - arifa, naro? ito pravnika, je poimanje šeria ata (Vjerozakona), tarikata (Puta) i hakikata (Stvarnosti). Obje skupine slažu se da je šeri at utemeljen na nizu stvarnosti i korisnih ciljeva;

da postoje tri dimenzije ili vida stvarnosti: (1) šeri at, (2) tarikat i (3) hakikat, te da je šeri at na? in ili školjka tarikata , a tarikat na? in ili školjka? ije je jezgro hakikat. Pravnici tvrde da se islamska u? enja mogu svrstati u tri skupine

alima, a i sam sam siguran da ti je jako stalo do te teme, jer, kod sufija je jako bitna tema zivota evlija, osnivaca tarikata , pa i bejat dajes na osnovu svega toga (silsile, itd).

tarikata , kao zaštitnika, branitelja i propagatora islama ne može proći bez dodatne napomene. Može se, bez uvijanja i potpuno

balkanskog islama. Jačina utiska i njegova funkcija u muslimanskom društvu vidljiva je i po broju i raznovrsnosti tarikata koji su stoljećima djelovali na ovom području (i još djeluju). Najbrojniji i najrašireniji tarikati tokom osmanske

vladavine bili su redovi Halvetijja i Bektašijja. Iako trenutno zastupljeni tek na razini incidenta, ova dva tarikata dominirali su osmanskim Balkanom tokom cijelog 18. i 19. stoljeća. Redovi Nakšibendijja, Kadirijja i Rifa ijja,

, sva tri netom spomenuta reda, nekako su uspjeli opstati do danas i zadržati priličnu popularnost. Nekoliko drugih tarikata , poput Mevlevijja, Bajramijja, Melamijja, Sa dijja, Dželvetijja, Šazilijja i Bedevijja, pojavljivali su se u

značajnijih uspjeha u pokušaju prodora na Balkan, uveliko radi nastojanja osmanskih autoriteta da unište svaki trag tarikata (pod utjecajem protu-sufijskog Kadizade pokreta), u glavnoj tekiji u Kizil Deli i daljeg upućivanja derviša na

red počeo je temeljiti izuzetnu osnovu u Albaniji i Grčkoj, nakon ukidanja janjičarskih korpusa i stavljanju tarikata izvan zakona, 1826. Mnogi Bektašijja babe i derviši izbjegli su u pogranična i zaklonjena područja Balkana, daleko od

oko stotinu Bektašijja tekija u albanskim područjima središnjeg i zapadnog Balkana. tarikata , Kadirijja i Mevlevijja, zabilježili su svoj dolazak na Balkan, i oba će igrati vitalnu ulogu u duhovnom životu

, Pečuhu (Pécs u Mađarskoj) i Sarajevu. Zahvaljujući visoko sofisticiranim spoljašnjim manifestacijama ovoga tarikata , njihova privlačnost ostala je ograničena uglavnom na gradska područja i kulturnu elitu. Tokom otomanskog doba,

je 1950, nakon što je njegov posljednji šejh, Hakkı Dede, otišao u Tursku. tarikata uspostavilo je svoje organizacije, ali svakako, na mnogo manjoj razini. Bratstvo Hadždži Bajram Velija (p. 1430),

vrijeme pod Austro-ugarskom okupacijom, te je čak uspio osnovati i malu Rifa i zajednicu u Sarajevu. tarikata , Šazilijja i Bedevijja, ostali su vezani za po jednu tekiju na Kosovu i u Bugarskoj, i gotovo su u potpunosti nestali iz

pomagale su neke tendencije koje su mu dale znakovit i istinski kvalitet. Prvo, gotovo svi šejhovi pro-ortodoksnih tarikata Halvetijja, Nakšibendijja, i Kadirijja pripadali su najvišoj kasti uleme. Mnogi šejhovi koji su sobom donijeli