bio na zalasku, a radao se novi, kad je unutar Crkve buknula Lutherova i Calvinova buna i kad je Crkva na nju odgovorila tridentskom obnovom. Tome

oprosta od strane crkve. 1438. godine čistilište. Tridentskom koncilu, Tradicija je službeno izjednačena sa Biblijom 1545. godine. Tek tada službeno dobiva isti autoritet kao i

koncilima Rimokatoličke Crkve, vidimo bitno jačanje ljudskog autoriteta i pojavu Mariologije. Nakon Reformacije i Tridentskog koncila;

se sastajao, osim Apostolskog sabora oko 50. godine. Po tri stoljeća je saborska praznina nakon 870. i nakon 1562. ( Tridentski ).

raznolikosti liturgijskih rodova i obreda nakon Konstantina, do uniformiranosti i centraliziranosti poslije Tridentskog sabora. Ovdje ne ulazimo u liturgijsku raznolikost u prošlosti, već se osvrćemo na sadašnjost. Konstitucija o svetoj

osobu u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj. Tridentski sabor, u 16. stoljeću, koji je razjasnio bitne točke katoličkog nauka u sučeljavanju s protestantskom reformom; ili

očekivali da ćemo ga čuti. Tridentskom Koncilu kojeg su tada publicirali profesori Karl Rahner i Joseph Ratzinger. Prema njima, kada je Tridentski Koncil

na Tridentskom Koncilu kojeg su tada publicirali profesori Karl Rahner i Joseph Ratzinger. Prema njima, kada je Tridentski Koncil govorio o Pismu, to se odnosilo na Stari zavjet, međutim, dok je Koncil govorio o evanđelju smatrao je evanđelje

Otkupitelja nesebična i čista srca. "Sjemenište je ustanova gdje se mladići pripravljaju za svećeništvo. Tridentskog sabora (održan 13. prosinca 1545. do 4. prosinca 1563. u Tridentu), svećenici su odgajani na različite načine, od

službu, dok na zapadu je još od ranog srednjeg vijeka poznat samo kao prijelazni stupanj na putu do prezbiterata. Tridentski sabor (1545. - 1563.) je pokušao uvesti stalni đakonat, ali se taj zaključak nije proveo. Do toga je došlo tek na Drugom

odredaba. Skupština je donijela devet zaključaka ili odredaba koje se tiču trajne krijeposti zaključaka Tridentskog sabora (I.) i prošlih biskupijskih skupština (II.), ispravnosti slavljenja sv. Zahvale ili Mise (III.), dužnosti

se posebno osvrnuo na nauke Crkve o čistilištu spomenuvši četiri Crkvena sabora: Lionski, 1274, Firentinski 1439, Tridentski 1545 1563. i II. Vatikanski u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium br. 48. 50.

vladajućeg Prvosvećenika i njegov pastoralni i uljudni odnos prema tradicionalističkim vjernicima. Tridentskoga koncila; nikada nisam rekao da je taj koncil reformirao liturgijske knjige, baš naprotiv, uvijek sam naglašavao da

su dokumenti kojima se dokazuje rođenje, vjenčanje i smrt. Pitanje vođenja suvremenih matičnih knjiga uređeno je na Tridentskom koncilu, održanom s prekidima od 1545 do 1563. godine. Na 24. zasjedanju u ljeto 1563. godine prihvaćen je propis koji