maćehe svojoj sitnoj djeci. Bilo ih je petoro: Ilija, Anica, Mitar, Pero i Simo, kojega još u djetinjstvu prozvaše " Čevrlja ", jer gdje bi drugi potrošio deset riječi, njemu ih trebaše sto. Špirak im bijaše otac i majka dokle ne podrastoše; svak
peđu, nego pameću niti me briga kakva je struka i obraza Čevrlja se griskao za usne, ali kako je Ilija povlačio očima, a stari mu namigivao, a vidi opet svi se zagnali da isprave prvu,
i pritajaše stvar. Poslije toga pir se nije pomutio do mraka. Špirak je opet zaplićao jezikom u potonjim zdravicama. Čevrlja se opet zaklinjao kako će paziti snahu i - prođe sve u buci kao no ti u težačkoj kući o svadbi.
. To priznavahu susjedi, koji su joj pratili svaki pokret i - što je pretežnije - to govorahu: Špirak, Mitar i Pero. Ni Čevrlja nije poricao, ali nije rado govorio o njoj, no kad bi morao što reći, rekao bi samo: "Pa dobra je "
nije poricao, ali nije rado govorio o njoj, no kad bi morao što reći, rekao bi samo: "Pa dobra je " Čevrlja se izmijenio. Kad god nema posla, on svrne k sestri, pa sjedi uza nju po čitave ure, zamišljen, puši a ne progovara.,
je taj mjezimac Špirakov bio u sred srca, jer ga je ona njivila, te mu bješe mati i sestra. Najposlije, bogme, otpetlja Čevrlja torbicu i izruči sve što bješe u njoj.
, Mitar ne zbori ništa, Pero muči, ali je svakom na licu ispisano kako mu je pod kožom. Aja ovo ne može trajati, - završi Čevrlja i škrgutnu zubima.
k Anici. Čevrlja ustane i zatutnji šakom po perdi njihove klijeti, rekavši: - "Ta umukni, zanijemila zavazda, bog dao" Marija sjede na
se već nije imalo šta razabirati. Ilija prvi okroči mazgu, Mitar za njim, Pero uzjaha konja, te zaprašiše u sve mahove. Čevrlja i djetić trčahu za njima.
se busati šakama u glavu, naričući: "Kuku meni, grješnoj" Anica se onesvijesti. Ilija, Mitar i Pero klekoše kraj mrca. Čevrlja se podboči i stade hodati po kući, vičući: - Eto, ćaća, jadni ćaća, - eto kako ćeš cucukati unuče... Zla nam sreća, kojoj
skočiše da ih poutješe. Anica, premda bješe izvan sebe od jada, razumjede da bi se moglo i veće zlo dogoditi, te se objesi Čevrlji o vrat. Đuro, muž joj, pomože, pa nagovoriše Čevrlju do ode s njima, dokle minu prvi bolovi.