prvog pada Carigrada i uspostavljanja Latinskog carstva na Bosforu [ 1204 ] preotela Drač i pokorila "Arbaniju ". Kao vazalna oblast, Albanija ulazi u sklop grčkoga Epirskog carstva, raširenog od Drača do Korintskog zaliva, sa prestonicom u Arti. Posle propasti Epira [ 1261 ] obnavlja ce pokušaj latinske, ovaj put anžujske invazije albanskih zemalja preko Drača. Pod vlašću Karla Anžujskog ujedinjen je veći deo albanske teritorije kao" Kraljevina Albanija "[ Regnum Albaniae ]: od Drima do ispod Vojuše, sa sedištem u Draču. Ova tuđinska državna tvorevina održala ce do 1286, kada je tu ponovo uspostavljena vizantijska vlast .

u XIII veku obnovljenim prisustvom Zapada: otkako je napuljski kralj Manfred [ Hoenštaufen ] sa kćerkom despota Mihaila II dobio u miraz Valonu, Berat i Drač [ 1258 ], borba za Drač i Srednju Albaniju dobija evropski karakter. U Draču ce konačno učvrstio Karlo Anžujski, brat francuskog kralja Luja IX [ 1272 ], koji je osvojio širi prostor albanskih zemalja, sa gradovima Krojom, Beratom i Valonom, kao i ostrvom Krfom, te ce proglasio za kralja "Kraljevine Albanije" [ Regnum Albaniae ]. Od tada nastaje složena borba sa promenljivom srećom za pojedine strane u sukobu. Anžujce, Grke [ Epirote odnosno Vizantince ], Srbe, ali u svemu tome ostaje kao trajni korisnik ovog objedinjavanja albanska vlastela. Tako dolazi do ugovora Luja, sina napuljskog kralja Roberta, sa albanskim despotom Andrijom II Musakijem u Draču 1336, a već 1338. pominje ce i Tanuš Topija, veliki vlastelin u oblasti između Mata i Škumbe, kao podložnik Anžujaca. Porodica Topija

[ umrlog 1439. ili 1440 ], Đorđe, koji je u talaštvu kod Turaka bio primio islam i otad prozvan Skender [ Aleksandar Veliki ], Skenderbeg. Po povratku u Albaniju on ce javlja ponovo pod svojim hrišćanskim imenom [ u dubrovačkim i mletačkim poveljama iz 1438. i 1439 ]. Posle uspešnog prodora ugarske vojske u okupiranu Srbiju i Bugarsku Skenderbeg oslobađa skoro celu srednju Albaniju, utvrđuje ce u gradu Kroji i postaje glavna ličnost u savezu albanskih gospodara [ domini Albaniae ] protiv Osmanlija. [ 10 ] Njegovi planovi, međutim, nisu bili usmereni samo na suzbijanje Turaka nego i Venecije. Već 1447. on u savezu sa Arijanitom, Dukađinom i drugom vlastelom, i ohrabren od strane srpskog despota Đurđa, otpoče rat protiv Mlečana kod Drača i kod Skadra, u nastojanju da ce domogne gradova koje su držali Mlečani, ali bez uspeha. U novoj akciji Jovana Hunjadija [ "Sibinjanin Janka" ], 1448, on je bio spreman da mu ce pridruži protiv Turaka, ali je Hunjadi bio

raspala u dva dela i kad su Anžujci iz južne Italije, koristeći se tim, poseli glavne albanske gradove Drač, Valonu, Berat i Kroju i još neka mesta. Balkanski narodi, protivnici Grka, počeše se spremati da uhvate tešnje veze sa Karlom Anžujskim. U septembru 1271. god. očekivani su na anžujskom dvoru poslanici Srbije, Bugarske i Albanije, iako njegova vojska tek 1272. počinje svoje operacije u Albaniji. Tad su Anžujci stvorili prvi put posebnu albansku državu, "regnum Albaniae ", na čijem je čelu, u njihovo ime, stajao kapetan-maršal, sa sedištem u Draču. Šest uglednih albanskih taoca sedelo je, međutim, na dvoru kralja Karla. U maju 1273. god., srpski i bugarski poslanici dolaze na Karlov dvor, gde ih vrlo lepo primaju. Kraljica Jelena je srodnica Karlova, a kralj Uroš se izrično zove "odlični prijatelj ". U ovaj anžujski savez ulazi i tesalski gospodar, sevastokrator Jovan, koji se domalo orođava s Urošem i daje svoju kćer za njegova sina

njegovog stvaralaštva izdvajaju se dela o daljoj prošlosti Balkana: Hrišćanski element u topografskoj nomenklaturi balkanskih zemalja i Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka. U vreme stvaranja albanske države objavio je nekoliko radova o gradovima Draču, Skadru i Valoni, a u pregledu Albanija u prošlosti ( 1914 ) obradio je period turske vlasti na toj teritoriji. Zajedno sa Milanom Šuflajem i Lajošem Talocijem priredio je izdanje Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia I-II ( 1913 ) .

Katolička crkva ni početkom XIII veka nije imala dubljeg uporišta u Arbaniji svedoče i dokumenta iz tog vremena. Tako se, posle latinskog osvajanja Carigrada ( 1204 ), "spominje neki Dmitar knez Arbanije, koji je molio papu Inokentija III ( IV ), ( 1198 - 1216 ) sa posredovanjem dračkog nadbiskupa Nikole, da bude poučen u zapadnoj vjeri, koja mu sve do tog vremena nije bila pristupna ". ( A. S. Dabinović, Kotor u drugom skadarskom ratu, Rad JAZU, 257 Zagreb 1937, 258 - 259; Acta Albaniae , I, 37 / 113 ) .

; S. Novaković, Zemljište, 209: I. Jastrebov, Stara Srbija i Albanija, Spomenik 41 ( 1904 ) 1 - 267, 209. On pogrešno sva sela u Gornjem Pilotu ubicira na desnu obalu reke Drima. On smatra da reka Krupa koja se pominje u međniku sela Šiklje je današnja reka Kruma koja je na desnoj strani reke Drima. Posedi u Gornjem Pilotu prostirali su se na obe strane reke Drima, što se vidi iz međnika Šiklje Kruimada i Sanata. Danas su ova sela smeštena na levoj strani Drima . Albaniae " II, 38 nap. 1: G. Škrivanić, Pilot, 328: Jireček smatra da je put Skadar-Prizren spajao Gornji i Donji Pilot .

meridionalium historiam ilustrantia ", II, Zagabriae 1875, 218; P. Veselinović, Ko su. Albanci "i" Klimenti "u austrijskim izvorima s kraja XVII veka, Zbornik Matice srpske za društvene nauke, 25 ( 1960 ) 93 - 124,114; M. Marković," Dukljansko-barska mitropolija ", Zagreb 1902, 41. On smatra da su granice biskupije Pilot bile iste i u srednjem veku na osnovu ovih izvora iz XVII veka. Njegovo mišljenje prihvatio je i G. Škrivanić. ( G. Škrivanić, Pilot, 128 ) . Albaniae Veneta I "3, 393 - 394; Istorija Crne Gore 2 / 2, Titograd 1970, 82 Božić ističe da se oblast Dušmana nalazila u brdima iznad oblasti Jonime i Dukađina ( I. Božić, Albanija i Arbanasi, 63 ) .

Marković, "Dukljansko-barska mitropolija ", Zagreb 1902, 41. On smatra da su granice biskupije Pilot bile iste i u srednjem veku na osnovu ovih izvora iz XVII veka. Njegovo mišljenje prihvatio je i G. Škrivanić. ( G. Škrivanić, Pilot, 128 ) . Albaniae Veneta 13, 434 - 435.

štetu prvih, jer je proces izvođen u uslovima jake feudalne vlasti arbanaške vlastele koji nisu štitili svoje podložnike pred nametnicima stočarim a, svojim sunarodnicima. To nasilno "preslojavanje" župa na štetu Slovena trajalo je dugo vremena, sve do u doba otomanske vlasti. [ 71 ] Dolaskom Anžujaca zaustavlja se učvršćenje slovenskih kulturnih uticaja za Arbanase i nastaje borba da se ne podlegne brzo. [ 72 ] Tek Anžujci su ustanovili državnopravni pojam "Regnum Albaniae ". Međutim, i oni će morati stalno voditi borbu sa svojim štićenicima-vazalima i njihovim prevrtljivim stočarima, te su morali uzimati od vlastele te stočare i držati ih kao taoce u južnoj Italiji. [ 73 ]

albaniae

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov