), Bici je celu Prizrensku arhidijecezu teritorijalno računao u granicama Srpskog kraljevstva (in limitibus Regni Serviae ). Osim Skoplja (in Serviam preter Scopiam) i Prizrena u Srbiju su spadale i katoličke župe Janjeva i Novog Brda, zatim
Skopljanske) nadbiskupije, u ovom delu Balkanskog poluostrva, računala se da se nalazi na teritoriji Srbije (Regnum Serviae ), čija su južna središta bila: Prizren, Skoplje, Kratovo, svakako sa svojim civilnim upravnim (turskim) područjima
kadiluk administrativno pripadao Prizrenskom, odnosno Skopskom sandžaku koji su kako je navedeno spadali u Regnum Serviae . Južne granice obnovljene Pećke patrijaršije (1557) upravo su se podudarale sa međama Prizrenskog i Skopskog
vladara, u svima se spominju gotovo jedino Srbi i Srbija. Nemanja je uvek "gospodin Srbljem" ili "Magnus zupan totius Serviae , Maritimae, Diokliae, Dalmatie, Travuniae et Zachulmiae ", a Sava je "prvi arhiepiskop Srbljem" i on dobija pravo "da
deceniji XX vijeka, pa je kao provjerena naučna činjenica dospjela i u školske udžbenike. Serviae ¶
, svog crkvenog poglavara u licu arhiepiskopa u gradu Baru, koji se, kasnije, počeo nazivati primusom srpskim (primas Serviae ). Međutim, i nadbiskupija dubrovačka pretendovala je na jurisdikciju u Srbiji, kao što je i grad Bari, na naspramnoj
emigraciji završili su St. Krakov, V. S. Petković i V. Živadinović Bor; Miodrag B. Protić, ŠGlava dvanaesta: Galeria Serviae et YougoslaviaeĆ, Nojeva barka: pogled s kraja veka: (1965 1995), Srpska književna zadruga, Beograd, 1996, str. 317:
1671. za nadbiskupa barskog i "primasa Kraljevstva Srbije" (Antibarensis Diocleensis archiepiscopus et Regni Serviae primas). Ovako dostignut vrhunac u karijeri istaknutog Peraštanina njegovi sugrađani obeležili su nizom znakova
do Trivalijom. Dušana zovu redovito kralez ili archgoz twu Triballwu. Halkokondilas nazivlje Vukašina chrales Serviae Triballorumque, ma da njegova kraljevina ne sizaše u predjele nekadanje Trivalije, a srpska plemena i Srbima i