za radoznalog, mladog nouma. Autor: Angalo De Šeširi Neka oko vaše mašte bude kamera... Ovo
u mlaznjak nije isto što i krađa kamiona. Angalo i Gurder ukopali su se mnogo dublje u otpatke.
ostaviti za mene bar parčence krompirića... Angalo diže pogled. Jesi li ga video?, upita ironično.
. Meni izgledaju svi isti. Pa rekao sam ti, reče Angalo . Samo slepom verom nikad se ništa ne postiže. On
proći tik pored mene. Onda, da se vratimo, reče Angalo . Nedostajaćemo narodu. Uložili smo određeni
. Izgledao je toliko snužden, da ga čak i Angalo potapša po ramenu. Nemoj to primati tako teško,
. Mogli bismo najzad to da priznamo, reče Angalo . Masklin pogleda Stvar. Znao je da ona sluša.
ostvarila. Pomozi nam. To je mašina, prasnu Angalo . Ne možeš ucenjivati mašinu... Jedna tačka
grla. Kako mogu asistirati?, upita. Angalo se isceri Gurderu. Masklin opet sede. Nađi
Stvar. Kakva sad velika, srebrna ptica?, upita Angalo . Hoće da kaže, mlazni avion. Izražava se
reče Masklin. A, je l? A kako ona zna sve to? upita Angalo podozrivo. Ova građevina je puna kompjutera,
biće ide. To ni većina ljudskih bića ne zna, reče Angalo . Možeš li naći način da stignemo do njega?,
Gurder, ozarena lica. Sačekaj, sačekaj, ubaci Angalo . Nemojmo brzati sa time. Došli smo ovamo da ga
da ne bude u pravu Plašim se ja za tebe, reče Angalo . Jer sad ćeš videti da je Unuk Ričard samo jedno
okreće. Masklin podiže kocku. Dok su se Gurder i Angalo svađali dalje, on tiho reče: Znaš li gde je ta