. Stotine i stotine ljudi. Počelo mu je postajati jasno da ukrcavanje u mlaznjak nije isto što i krađa kamiona. Angalo i Gurder ukopali su se mnogo dublje u otpatke. Tamo su pokunjeno jeli ostatke jednog hladnog, masnog, prženog krompirića. Ovo
jednog hladnog, masnog, prženog krompirića. Ovo je šok za sve nas, razmišljao je Masklin. Eto, neka za primer posluži Gurder . U Radnji je bio Iguman. Verovao je da je Arnold Bros stvorio Radnju za noume. Još i sad veruje da negde postoji nekakav
on. Meni izgledaju svi isti. Pa rekao sam ti, reče Angalo. Samo slepom verom nikad se ništa ne postiže. On besno pogleda Gurdera . Možda je već otputovao, reče Masklin. Mogao je proći tik pored mene. Onda, da se vratimo, reče Angalo. Nedostajaćemo
, desetinama puta je malo nedostajalo da nas neko ili nešto zgazi. Sad treba da se vratimo u stvarni svet. Šta ti misliš, Gurderu ?, upita Masklin. Iguman mu uputi dug, očajnički pogled. Ne znam, reče. Stvarno ne znam. Nadao sam se... Njegov glas se
se sjuri s neba i da nas ponese u Floridu, a? Vidi, pokušali smo. Nije uspelo. Idemo kući. Naravno da nisam to mislio, reče Gurder razdražljivo. Samo sam mislio da bi, možda, na neki način... mogao postojati neki način. Svet pripada čovecima. Oni su
koji su bili mašinski ekvivalent noumskog pročišćavanja grla. Kako mogu asistirati?, upita. Angalo se isceri Gurderu . Masklin opet sede. Nađi Unuka Ričarda Arnolda 39, reče on. Za to će biti potrebno mnogo vremena, reče Stvar. Aha.
koje ljudsko biće ide. To ni većina ljudskih bića ne zna, reče Angalo. Možeš li naći način da stignemo do njega?, upita Gurder , ozarena lica. Sačekaj, sačekaj, ubaci Angalo. Nemojmo brzati sa time. Došli smo ovamo da ga nađemo, zar ne?, upita
, ozarena lica. Sačekaj, sačekaj, ubaci Angalo. Nemojmo brzati sa time. Došli smo ovamo da ga nađemo, zar ne?, upita Gurder . Jesmo Ali šta treba stvarno da uradimo? Pa, naravno da, ovaj... treba... mi... Ne znamo ni šta je čekaonica. Stvar kaže
... treba... mi... Ne znamo ni šta je čekaonica. Stvar kaže da je to soba gde ljudi čekaju da uđu u avion, reče Masklin. Gurder pritisnu optužujući prst Angalu u prsa. Plašiš se, je li tako, reče mu. Plašiš se da ćemo videti Unuka Ričarda, a to će
. Ovog puta, komadić žičane mreže na jednoj metalnoj šipci. To poče polako da se okreće. Masklin podiže kocku. Dok su se Gurder i Angalo svađali dalje, on tiho reče: Znaš li gde je ta čekaonica? Znam, reče Stvar. Onda, da krenemo. Angalo se osvrnu.
snopu sunčevih zraka, drugi cvet. Žabac je seo i zagledao se netremice. Hinn-pufff Hinn-pufff Hiiiiiinn-pufff Gurder je, oslonjen na zid, dahtao kao pregrejani pas za letnjeg dana. Angalo je bio gotovo isto toliko bez daha, ali i sav crven
. Zato sam znao da mogu samo na jedan način da vas pokrenem a to je da potrčim prvi. Hvala ti... hiiiiiin... onoliko, reče Gurder . A što nisi i ti zaduvan?, upita Angalo. Navikao sam da trčim brzo, reče Masklin, izvirujući iza biljke. O-kej, Stvari.
, reče Masklin, izvirujući iza biljke. O-kej, Stvari. Šta sad? Ovim hodnikom, reče Stvar. Pa pun je čoveka, zacijuka Gurder . Sve je puno ljudi. Zato i radimo ovo, reče Masklin. On zastade načas, pa nastavi: Vidi, Stvari, zar ne postoji neki
obrascima preko površine kocke. Onda Stvar reče: Šta hoćete da postignete? Moramo naći Unuka Ričarda 39, reče Gurder , još zadihan. Ne. Važno je otići u Floridu, reče Masklin. Nije, reče Gurder. Meni se ne ide ni u kakvu Floridu Masklin je
? Moramo naći Unuka Ričarda 39, reče Gurder, još zadihan. Ne. Važno je otići u Floridu, reče Masklin. Nije, reče Gurder . Meni se ne ide ni u kakvu Floridu Masklin je oklevao. Onda reče: Sad verovatno nije pravi trenutak da ovo kažem, ali