Jugoslaviji. U ovom izlaganju, želim da se pomerim od tih, kako ih Apaduraj (Appadurai 1986) naziva ` koncepata koji čuvaju pristup, kao što su
bez unapred zadatih prostornih ili vremenskih ograničenja. Zbog toga Apaduraj kritikuje neke aspekte čuvene Hantingtonove teze o sukobu
pauperizovane, siromašne i marginalne grupacije u celom svetu. Apaduraj se neće ustručavati da hrabro postavi tezu kako ekstremni oblici
studije Danijela Goldhagena o običnim Nemcima i Holokaustu. Ardžun Apaduraj takođe lucidno navodi još jedan obavezan uslov za pokretanje spirale
? (str. 143) Izvesnu nadu u opstanak savremene civilizacije, Apaduraj nalazi u trećem prostoru, podjednako udaljenom od prevaziđene države
identitete i tako se polako ispunjavaju svi preduslovi da ono što Apaduraj naziva mržnja na daljinu stupi na scenu. Korak od obične kivnosti do
se možemo oprostiti od civilizacije i uljudnosti. (str. 150) Ardžun Apaduraj ovom odličnom studijom hrabro uviđa vezu između očiglednog porasta
ravni redovno zalažu za drugačija, mirna i tolerantna rešenja, Apaduraj nas, više implicitno, ali ne manje snažno, još jednom podseća na staru
. Tvorac ovog pojma panorame, poznati indijski anropolog Ardžun Apaduraj , polazi od kategorija koje su nekada imali čvrsto značenje (recimo,