u dane posta uopšte nije pila. Postelja njena beše kamenje na zemlji poređano, i jednom surom odrpanom ponjavom pokriveno. Odmarajući se na njoj, ona je svake noći davidski postelju svoju suzama kvasila. Goreći u srcu božanskom ljubavlju, iz njenih očiju su se suze potocima lile za vreme psalmopjenija i molitve. Na telu je nosila vrlo
, i sve telo spljošti kao daska. I, o prevelikog čuda iako tako spljošten između dva kamena, sveti mučenik ostade živ, i prizivaše Boga, svoga Pomoćnika, i govoraše Davidske reči: Na kamen si me podigao, Gospode; uputio si me, jer si ti utočište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja (Ps. 60, 3 - 4). Postavio si na kamen noge moje, i utvrdio si
se da pomoću svakovrsnih lukavstava potkopaju i razore tvrđavu, Hristom osnovanu. Ali nikako ne mogahu da naškode junačkom borcu, koji svu nadu položi u Boga, i davidski govoraše: Oni su naoružani, i na konjima, a ja ime Gospodnje prizivam, da ih saplete i obori (Ps. 19, 8.9); ja ću Boga učiniti svojom silom, i On će uništiti neprijatelje
nego li oči njene da prestanu sa suzama. Gledajući stalno ka ljubljenom Hristu, Ženiku svom, oči su njene prolivale potoke suza, jer je čeznula da Ga vidi licem k licu, i davidski govorila: Kada ću doći i pokazati se licu Božjem, licu sladčajšeg Ženika mog? Suze su mi hleb dan i noć (Ps. 41, 3.4). A kada se ovoj nezaboravnoj devici, neporočnoj
im sluge, a njih same uvaljivaše u neizmernu brigu. Samu pak Justinu on udari bolešću, te ona leže u postelju, i mati joj plakaše oko nje. A ona tešaše svoju mater, davidski govoreći: Neću umreti, nego ću živa biti, i kazivati dela Gospodnja (Ps. 117, 17). No silno posramljeni Kiprijan, u neukrotivoj jarosti svojoj navede nedaće, po
ogradi ih svetlošću od tame nesvetle, Lazare, i od zveri što po tami dolaze da stado razgrabe. davidski , Lazare, na borenje s njim izašao jesi i kao onoga drugog Golijata pobedio jesi, uzvikujući: nema svetoga i nema pravednoga iznad tebe, Gospode.
no ona nije spavala na njoj, nego je prostirala na zemlju suru rogožu preko oštrih životinjskih kostiju i zuba, legala da spava na njoj, i takvu postelju svoju svaku noć davidski suzama natapala, [ 9 ] i posle kratkog spavanja na slavoslovljenje Boga ustajala. Od tako surovog isposničkog života blažena Teofanija zapade u tešku telesnu bolest