, zatrživši da za takav postupak saglasnost daju najpre akcionari. Fortisu finansijsku "injekciju" od 11,2 milijarde evra, a investitori su počeli da se suprotstavljati planu podele, pa je za
III (Venecija 1774) govoreći o običajima "Vlaha" (Morlaka) Hasanaginicu u originalu i italijanskom prevodu. Otkuda Fortisu tekst Hasanaginice, je li ga sam zapisao slušajući kazivanje pomenute Stanke iz Imotskog, ili ga je pak dobio od drugog
već zapisan, teško je zaključiti. "Najbliže istini svakako stoji uverenje da je rukopis sa njenim tekstom darovao Fortisu neki naš čovek, možda baš jedan od onih erudita i pisaca iz Dalmacije, čije je salone Fortis tako usrdno posećivao radi
zbirci nalaze i četiri naše, srpskohrvatske pesme, znači slovenske pesme, koje Herder, prema svome izvoru, opatu Fortisu (Fortis), naziva morlačkim.
Hasanaginicu rekao je da je dugo nastojao da je čuje od narodnih pevača, ali kako u tome nije uspeo, njen tekst doneo je po Fortisu , istina unekoliko jezički preudešen; za pesmu Jakšići kušaju ljube rekao je to u "računu" o poreklu pesama svoje
. Perić je u svojoj raspravi dokazao da je Brođinjski prevodio Hasanaginicu prema Geteu, a ne prema Vuku, ili prema Fortisu ; nije je prevodio ni prema poljski transkribovanom tekstu Majevskog, koji je, uostalom, kasnije štampan nego što je
jezika. Ovaj tekst Hasanaginice Majevski ne daje prema Vukovu popravljenu tekstu u I izdanju od 1814 g., nego prema Fortisu . Naravno da je ovaj tekst pun pogrešaka, ne računajući ovamo i Fortisove. Ilustracije radi, evo nekoliko stihova:
i pre izdanja naših pesama? To je vrlo verovatno, ali podataka još nemamo. Fortisu , koji je pred oko sto godina (?) u svom putopisu dao podatke o starim sagama i pesmama Morlaka, jednog od plemena srpskog
smrti da bi se neutažena vratila objektu svoje opsednutosti. Fortisu , hrišćanska devojka, zavetom zaručena za paganina, izlazi iz groba da siše krv dragom, ali potom poručuje da mora da