duhovne utehe u svojim nevoljama, tugama, žalostima. Prepodobni se mnogima i u snu javljao, i od bolesti isceljivao. Tako je iscelio i igumana Savinske obitelji Gelasija . Zbog svega toga Novgorodski arhiepiskop Jona [ 45 ] doputova u Savin Višerski manastir, odsluži molepstvije na grobu prepodobnoga Save, naredi da se izradi ikona
umnože kod drugih. Gelasije , Evnikijan, Zotik, Pompije, Avgatopus, Vasilid i Evarest. Svi behu ugledni i česni građani, najbolji među najboljim. Kada ih izvedoše na gubilište, oni behu
se nebu telom i dušom. Međutim đavo koji svagda zavidi slugama Božijim, poče i ovde pakostiti svetitelju, podigavši protiv njega vlasnika toga mesta, po imenu Gelasija . Jer Gelasije, saznavši da je na njegovom imanju bez njegovog pristanka podignut stub, i da je na tom stubu počeo bez njegovog znanja živeti neki monah, razgnjevi se
telom i dušom. Međutim đavo koji svagda zavidi slugama Božijim, poče i ovde pakostiti svetitelju, podigavši protiv njega vlasnika toga mesta, po imenu Gelasija. Jer Gelasije , saznavši da je na njegovom imanju bez njegovog pristanka podignut stub, i da je na tom stubu počeo bez njegovog znanja živeti neki monah, razgnjevi se silno i izvesti o
Genadija, [ 11 ] prejemnika Anatolijeva. Car ne obrati na to nikakvu pažnju, a patrijarh ne samo naredi da Danila skinu sa stuba nego ga čak i htede kazniti, ovlastivši Gelasija da ga s porugom svuče sa stuba. Gnjevan, Gelasije krenu sa željom da privede u delo svoju nameru; ali Bog, odvraćajući ga od zle namere, tog vedrog dana posla iznenada
krenu sa željom da privede u delo svoju nameru; ali Bog, odvraćajući ga od zle namere, tog vedrog dana posla iznenada kišu i strahovitu oluju, gromove i munje. Međutim Gelasije se od toga ne uplaši, niti odustade od zle namere svoje, jer srce njegovo plamćaše jarošću, podbadano na nju od đavola. I kada stiže do stuba, Gelasije poče s pogrdama i
nikakvo zlo ne čini; a i sam stub ovaj nije na tvojoj zemlji; i nema od toga tebi nikakve štete; naprotiv, bolje je za tebe da imaš takog suseda koji bi se molio za tebe. - Ali Gelasije ih ne posluša, Nego u besu naredi svetitelju da jednom za svagda napusti stub. Svetitelj stade silaziti, i kada bi na šestoj stepenici svi ugledaše da su mu noge kao
se svi sažališe na njega, pa se čak i sam Gelasije ražali, i poče moliti prepodobnoga da ponovo uziće na svoje mesto; i da mu oprosti što se drznuo uvrediti ga. Posle toga Gelasije načini za svetitelja još viši stub, i od tada stade ceniti i poštovati svetitelja, pa i pred samim carem veličati njegove vrline. Jednom k prepodobnome Danilu dođe iz
pohvali njenu dobru misao i usrće, ali ne hte ići odande gde mu Gospod naredi živeti. I blagoslovivši caricu on je otpusti s mirom, a sam uziće na viši stub koji mu načini Gelasije . U to vreme neki jeretici u Vizantiji najmiše za ogromne novce bludnicu, po imenu Vasijanu, da ide k svetom Danilu i navede na prljavo delo ili njega samog ili nekog od
Bog, svet i blagosloven vavek. Pošto tako car verova u Hrista Boga, bi od gradskog episkopa kršten sa ženom svojom i sinom, iz mrtvih vaskrslim, i ćerkom kojoj beše ime Gelasija . I učini car mnoge milostinje ništima i ubogima. I posla blaženoj Evdokiji zlato na zidanje svete crkve. I naredi da se u gradu podigne crkva sveta na mestu gde je živela
Gospodu, tako isto i žena njegova. Sin pak njegov potom postade đakon. A kad se prestavi episkop toga grada, on bi izabran za episkopa na mestu ovoga. Sestra pak njegova Gelasija , prezrevši sujetu sveta, ne hte stupiti u brak, nego se posveti na službu Gospodu: tajno otide sa dva svoja evnuha u manastir svete Evdokije, i u njemu ostade do kraja
bogova svojih i njihov najusrdniji služitelj. On silno gonjaše one koji nisu hteli da se klanjaju idolima. On zažele da uzme sebi za ženu gorespomenutu carevu kćer Gelasiju . Tome se otac njen, car Avrelijan, nije protivio dok je i sam bio idolopoklonik. Ali kada se svetim krštenjem prosveti, tada ne htede dati svoju kćer za neznabošca,
. Ali kada se svetim krštenjem prosveti, tada ne htede dati svoju kćer za neznabošca, osim ako bi primio veru Hristovu. No posle pobožne končine cara Avrelijana, Gelasija bojeći se, da je Diogen nekako silom ne primora na brak, pobeže, kao što bi rečeno, u manastir prepodobne Evdokije. I niko nije tačno znao gde se Gelasija krije, samo se
Avrelijana, Gelasija bojeći se, da je Diogen nekako silom ne primora na brak, pobeže, kao što bi rečeno, u manastir prepodobne Evdokije. I niko nije tačno znao gde se Gelasija krije, samo se govorilo da se skriva negde kod Evdokije. No upravnik Diogen posla pedeset vojnika da Evdokiju kao hrišćanku dovedu na ispitivanje. Dok su vojnici bili
i domaće njegove posla vezane u grad Ostiju [ 12 ], da im se tamo sudi i presuda izvrši. Sveti Asterije i svi koji behu s njim biše odvedeni u grad Ostiju i predani sudiji Gelasiju . Videvši ih, sudija naredi da ih sve vrgnu u tamnicu. A kad prođe dvadeset dana, sudija Gelasije naredi da ih izvedu na sud, i upita ih: Znate li šta je naredio car i svi