slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "gornjolužičkom".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, lingvističkih ) i radnu grupu donjolužičkih istraživanja. Pri njemu funkcionišu Lužička centralna biblioteka i Lužički kulturni arhiv . gornjolužičkom jeziku izlaze časopisi « Serbske nowiny » ( do 1991. godine « Nowa doba » ), « Rozhlad » i neka druga izdanja, koja u o principu zadovoljavaju informativne potrebe Lužičkih Srba. Srednjonemačka radiostanica ima svakodnevnu tročasovnu emisiju na gornjolužičkom jeziku, a Istočnonemački radio svakodnevnu jednosatnu emisiju na donjolužičkom. Osim toga postoji takođe polučasovna televizijska emisija na donjolužičkom, što je od naročito velikog značaja s obzirom na
u akcionarsko društvo sa ograničenom odgovornošću. Ona obezbeđuje potrebnu količinu školskih udžbenika. Osetno su smanjeni tiraži književnih dela, što se objašnjava značajnim porastom troškova štampe . gornjolužičkom jeziku, a Istočnonemački radio svakodnevnu jednosatnu emisiju na donjolužičkom. Osim toga postoji takođe polučasovna televizijska emisija na donjolužičkom, što je od naročito velikog značaja s obzirom na osetno smanjenje praktične upotrebe donjolužičkog jezika .
svaku javnu predstavu bilo je potrebno dobiti dozvolu, što je bilo teško, a ponekad i potpuno nemoguće. Osim toga, gradske vlasti su, posebno u Budišinu, određivale nerealnu cenu zakupa pozorišnih prostorija. Bez obzira na to, međuratni period karakteriše procvat lužičkog amaterskog pozorišta. Samo u periodu između 1923. i 1932. god. različita lužička društva brojala su najmanje 35 pozorišnih trupa koje su nastupale redovno ili s vremena na vreme. Delovale su u celom gornjolužičkom regionu: od lužičkih planina do nizija i jezera, i dalje na sever. U Donjoj Lužici pozorište nije imalo tako krupan razvoj. 1929. i 1932. god. na lužičkosrpskom jeziku su se pojavile dve socijalno-kritičke drame Marijane Domaškojc, od kojih je jednu - "Iz života siromašnih" 1932. režiralo u Pragu pozorište Društva slovenskih žena. U domovini su, pak, ostale nezapažene .
, mada je gramatička struktura jezika Polaba rekonstruisana. Druga činjenica zaklanja prvu. I ne znamo je li ovde stvar u ratničkoj germanizaciji, ili u istorijskoj sudbini, jer su Lužičani, u sličnim uslovima, još pola milenijuma pre nestanka Polaba pevali "Serbja Nemcow wojowachu ..." Pa i do sada su se Lužički Srbi sačuvali usred nemačkog mora. Tim povodom izniče još jedan problem: Lužički Srbi smatraju se jednim narodom, a njihova poezija stvarana je na dva jezika - gornjolužičkom i donjolužičkom .
vreme u kom su golotrbi postali multimilioneri a spremačica ne može da se zaposli ako nije član DS-a " gornjolužičkom , manje na donjolužičkom a svega dve od pisaca početnika. Tako je objavljeno nekoliko tematskih antologija, mahom o jednom kraju ili ličnostima, kao "Zaboravljena gradilišta" i "Naš otac i naša mati" .
nalaze se slepjanski i mužakovski govori, koji kao istočni donjolužički dijalekt čine most prema susednom poljskom jeziku . gornjolužičkom ( perfekat, aorist / / imperfekat, pluskvamperfekat ), uglavnom pod uticajem gornjolužičkosrpskog i starog donjolužičkog crkvenog jezika ".
knejdl, knyl, koje potiču od nemačke imenice Kncdel ili, možda, Knolle . gornjolužičkom i donjolužičkom jeziku i samo tamo ovaj organ se zove wutroba, hutljoba ątroba. U ostalim slovenskim jezicima ova reč ima drugačije značenje, a ovaj organ zove se, na primer, serce ( ukr. ), serce ( polj. ) i sl., što će biti nerazumljivo za bilo koji lužički dijalekat i za književni jezik. Lužičkosrpsko serce fiksirano je samo u dva istorijska izvora iz 16. veka, pri čemu su oba napisana dijalektom kojim se govorilo u pograničnim oblastima ( sa Poljskom ) .
što je za nas dodatni motiv da na tom planu radimo još više. Prijavićemo se na muzičke festivale i nadamo se da će nam to omogućiti da se probijemo i da nas čuju i van Subotice. Imam dosta svirki sa svakim bendom i sa tim sam potpuno zadovoljan - kaže Andrej . gornjolužičkom dijalektu .
se uglavnom i u naučnom i političkom radu. Okvir delatnosti donjolužičkog književnog jezika je uži, njegova književna tradicija je slabija i on je manje konsolidovan nego gornjolužički jezik. Specifični uslovi koji su određivali razvoj lužičkosrpskih književnih jezika bili su : gornjolužičkom ) jeziku potiče iz 1532. godine. To je takozvana Budišinska zakletva Buergereid wendisch ). Gornjo i donjolužičkosrpska književnost - slično kao kod Slovenaca i Kašuba razvila se tek za širenja reformacije ( XVI vek ). U tom periodu nastali su najrazličitiji pobožni tekstovi ( pesmarice, molitvene knjige, agende, postile i biblije ). [ 1 ] Još ne postoji nikakva teritorijalna jezička norma, svaki pisac prevodi na osnovu svog domaćeg narečja .
pesništva ( narodne pesme, pripovetke, poslovice ). Na jezik narodnog pesništva mnogo su se oslanjali pesnici i pisci kao što je X. Zejler, Jan: Radiserb-Vjela i u novije vreme Mihal Navka. Uticaj narodnog jezika nalazimo i kod Hornjika, J. Barta-Ćišinskog, M. Andrickog i dr. Za podrobniju sliku ovoga problema i pitanja vezanih za njega nedostaju nam detaljnija ispitivanja jezika već pomenutih pisaca, kao i jezika narodnog pesništva. Uopšte, čini nam se da je naročito u gornjolužičkom još na početku stvaranja književne norme ( Frencel 1670, Biblija 1728 ) postojao izvestan usmeni jezički standard koji se reprezentovao u narodnom pesništvu. U prilog tome govore i činjenice kao srazmerno jasno iskristalisane funkcije veznika u okviru sintakse, čuvanje niza arhaizama u morfologiji itd.
, i pluskvamperfekat ), koji su se u donjolužičkom narodnom jeziku u to vreme već bili izgubili ( ovaj narodni jezik poznaje samo jedan oblik prošlog vremena na - ł: som gronił ). Isto tako ne zna ni za kakve preteritne transgresivne konstrukcije i upotrebljava umesto njih sporednu rečenicu ( gornjol. zastupivlji do jstwy, widźcah ..., a donjol. gaž som do j ś py stupił, som wizeł ... ). Zato ni književni jezik nije došao do takvog stepena kristalizacije kakav je poznat u gornjolužičkom .
i Kragujevca. Njegova pesnička zbirka Poezija male sobe objavljena je 1971. godine . gornjolužičkom i na donjolužičkom jeziku .
jezičkih veza između ovih praslovenskih dijalekata. Ona kaže: "Konieczne jest wreszcie, byśmy zdawali sobie sprawę ze nie wszystkie zachowane na dwoch oddalonych od siebie terenach archaizmy mowia o jakiejś szczególnej dawnej więzi językowej tych czasów" ( str. 15 ). Gornji i donji lužičkosrpski jezik pripada danas, kako smo to već podvukli, zapadnoslovenskom tipu. Pri tom se vide uže jezičke veze, pre svega donjeg lužičkog jezika sa susednim poljskim jezikom. U gornjolužičkom jeziku primetne su bliže veze sa češkim jezikom. Kao što smo pre kratkog vremena pokušali u dva članka [ 1 ] da dokažemo, zapadna lokalizacija lužičkosrpskih jezika nije prvobitna nego je, verovatno, rezultat kasnijih plemenskih pokreta i dijalekatskih promena koje su nastale raspadom praslovenske zajednice. Moguće je da su pralužičkosrpski dijalekti u ranije doba bili u nekom jezičkom susedstvu sa južnim delom praistočnoslovenskih i prajužnoslovenskih
godina kasnije, u vreme građanskog prosvetiteljstva u 18. veku, kulturna stremljenja još uvek vrlo male grupe lužičko srpske inteligencije dobila su veću širinu i dovela do organizacionog povezivanja pre svega među studentima u Lajpcigu 1716. i Vitembergu 1749. Sa poletom građanskog prosvetiteljskog pokreta osećaju se sada jasno nadolazeći elementi nacionalne svesti i kod Lužičkih Srba. Nemci i Lužički Srbi deluju često zajedno u smislu prosvetiteljstva, npr. u " Gornjolužičkom društvu nauka u Gerlicu ".
. Prvih godina vreme emitovanja je iznosilo 70 minuta nedeljno i vršilo se preko predajnika na srednjim talasima sa Rajhenbaha u Gornjoj Lužici. Programi su sadržali tekuće informacije sa lužičkog govornog područja, kao i obaveštenja o kulturnim događajima u Lužici. Za današnje vreme, posebnu vrednost predstavljaju snimci lužičke narodne muzike, koji su realizovani u studiju u prvoj polovini 50 - ih godina. U početku su programi vođeni iz herličkog studija na gornjolužičkom jeziku, a 1955. godine počeli su povremeni programi na donjolužičkom. Od 1. aprila 1956. god. vreme emitovanja se povećalo na 90 minuta nedeljno, a od toga je 20 minuta bilo na donjolužičkom jeziku .