takožde, na tipareh s ' staviti ". inoceh jer ' monah Pahomije ot Crnije Gori ot Reki ", koji je sa njim radio 1519. i 1520. godine, štampajući Služabnik i Psaltir s posledovanjem. [ 30 ] Posle se oko Molitvenika iz 1536. i Mineja iz 1538. "trudio ... jerođakon Mojsi ot serbskije zemlji otčstvom že ot mjesta naricaemago Budimlja ". Najposle su mu Oktoih petoglasnik realizovali" sveštenici Teodosije i Genadije paraeklisari monastira svetago Savi srbskago iže jes v Mileševo otč ' stvom že ot mjesta Prijepolja ".

jevanđelja i epistole. Posle te ponude, koja uostalom nije realizovana, Vukoviću se zameće trag, a njegova štamparija, koja je dugo mirovala, prešla je krajem XVI veka u vlasništvo jednog Italijana, Đuzepa Antonija Rampaceta. Pre no što će se ona sasvim rasuti, za nju je "smerni igumen Stefan, jeromonah ot hrama prečistije Bogorodice, otčstvom že ot Paštrović" priredio ( "spisao" ) jedan mali molitvenik ( Zbornik ), oko koga se "trudio ", kao štampar," grješni i mn ' ši v inoceh jeromonah Sava ot monastira Dečana ".

1560. nepoznati monah, odveć skroman da bi jasno naznačio svoje ime ( "pisa mnogogrešni po Davidu črv a ne človek" ), i suviše u odmaklim godinama da bi bio svuda tačan ( "pisah st ' klenem očima ponježe prestar bjeh" ), izradio Minej, ostavivši uza nj još i zanimljiv zapis o svađi Selima i Bajazita, sinova cara Sulejmana, "o carstvo" i o "tuzi i tegoti na hristijaneh v to vreme ". [ 105 ] Nije manje značajna ni beleška" mnogogrešnog i m ' nšeg v inoceh rasodera Visariona ", koji je "v hrame i v domu svetije živonačalnije Trojice Vrhbreznica" godine 1572. ispisao "svetuju i bož ' stvenu knjigu glagoljemi Zlatoust ", a izvinjavajući se čitaocima zbog mogućnih pogrešaka u njoj dao i književnoistorijski važan podatak o načinu svoga rada, koji je, u isti mah, i opis rada mnogih ondašnjih prepisivača:" po samohotju ničtože nijesmo tvorili, n ' jakože izobretoh v izvode, tako i pisah ". [ 106 ] U isto vreme, po prilici ,

već je mnogo manje sigurno da bi to bio slučaj i s manastirom Kumanica, "bliz mjesta Nikol-pazar na rijece Limu ". Sada su od tog manastira, koji je na tri časa hoda od Bijelog Polja, ostale samo ruševine, ali od XVI veka on je" bio dosta znatan verski i kulturni centar ". [ 111 ] Tamo je od 1. oktobra 1579. do 8. januara 1580. godine jeromonah Visarion ( "mnogogrješni, i unili, i k ' sni i ljenivi, i pr ' stnij rab Hristov, i manši v inoceh Visarion jeromonah, emuž otčstvo grob, zemlja mati, črvije bogatstvo ") pisao (" rukodelisao ") Prolog za period od marta do avgusta. Za njegovo shvatanje stvari, to je bila knjiga ne samo" svetaja i bož ' stv ' naja ", kako su pisali i drugi, već i korisna, "dušepol ' znaja ", pa to možda bliže objašnjava i motive njegovog bavljenja njom. On je, s istom preciznošću, sebe, svoj manastir i knjigu na kojoj je radio video u sasvim određenim vremenskim i istorijskim

okvira puke pismenosti, unekoliko izlaze jedino retki, slučajni i ne uvek u potpunosti očuvani zapisi na završecima i marginama knjiga, ili na okovima njihovih korica, na zidovima i dovracima crkava, na putirima i petohlebnicima, čak ponekad i na ripidama . inoceh Luka ", uzeo je da na osvitu novoga stoleća, 1600. godine, prepisuje stari tekst Molb ' nika, "pri hramu arhistratiga Mihaila na rijeci Tari ", pa kad ga je srećno doveo do konca, obratio se čitaocima starom formulom izvinjavanja za eventualne greške, koju je učinila svežijom samo naivna šala na kraju:" Ašte i budu gdje čto pogrješil, a vi v ' šim dobrim umom i naučenijem ispravite: nečto hud um, a drugo ne beh ispravio slova ni sroki, ni polusročije, ježe mi bje prvo rukodelije

umeju, ali im uprkos tome znaju cenu, i vrednost i značenje. "Sija knjiga tolkovanije apostolskoje monastira Pive hrama uspenija presvetije Bogorodice, sije pisah ljeto 7169 [ 1661 ] i va to ljeto bist jekzarh patrijarhov Teofil jeromonah togda bivi ", piše tako na jednoj [ 272 ];" sij minej s ' pisaše se v ljeto 7206 [ 1698 ] v monastiri Šudikovje, v crkvi presvetije Bogorodice nastojanijem blaženago igumena Danila, jeromonaha s bratijami o Hristu i o sem trudi se smjerenij v inoceh Danilo jermonah v glubocej starosti, ne sa svojim očima, n ' s tuždima ", zapisano je na drugoj [ 373 ]; "sij minej obnovi se i uveza v ljeto 7178 [ 1678 ] poveljenijem igumna kir Aksentija rukoju grješnago dijaka Vojina Bukvića mjeseca avgusta 28" čita se na trećoj [ 274 ]; "neka se zna kako priloži siju knjigu rab božji Vuk i Petar u monastir Pivu, va njem že hram Uspenije presvetije Bogorodice, trudom i podvigom jermonaha Epivanije leto 7201 [ 1693 ]" stavljeno je na Mineju za

inoceh

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov