slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "kajkavske".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
naziva jednostavno "dubrovačka hrvatska književnost ", i umanjujući njenu vrednost, kaže da" njezina jakost dostiže samo dotle, da nam je u njoj sačuvano svjedočanstvo dične pobjede hrvatskoga elementa nad tuđim ". [ 142, 104 - 150 ] Dubrovačku književnost nazivaju hrvatskom bez reči obrazloženja i drugi pisci pregleda hrvatske književnosti kao Đuro Kerbler, Marin Franičević, pa i sam Antun Barac, iako je, kako je navedeno napred ( II ), dao onakav prikaz odnosa kajkavske i štokavske književnosti, odnosno hrvatske i srpske književnosti .
, Plavi snovi ) kajkavske ( 3 i 6 ), zatim još jedna ruskog porijekla ( 7 ) i dvije recitacije poezije, ruske i naše ( Nazorova je valjda ona slavna Poklen su me prikovali / Zlizane za ove daski / Veće nisam mora videl / More, more sinje ). Što je reportaža po Ritzu ne znam, možda iz tekstova vrapca koji su se štampali za vedre večeri, a nadam se da je Stardust zbilja bio Hoagy Carmichael, moj sentiš favorit iz Barija ( Sometimes I wonder where you are ... ). Veče završava čagom ( zagrebački
povijesti ( 3:67 ) nije ničim razjašnjen. Mladi Krleža je imao izra - zito negativan stav o celokupnoj dotadašnjoj hrvatskoj književnoj tradiciji, ističući kao pozitivne primere samo Jurija Križanića i S. S. Kranjčevića. Ovaj drugi je bio štrosmajerovac. U svom ranom periodu on se obrušio, kako se kaže na praznoću i patetiku tada kosovskog mita ( 3:98 ). Kontinuirano traje oduševljavanje Hrvatima i onim što je hrvatsko pa se kaže da Krležin opus vodi do čudesne knjige kajkavske poezije, Balade Petrice Kerempuha ' ( 3:100 ). U hvalospevima Krleži kaže se: ... naglašavajući da su humanost i zdravi um upravo one kvalitete koje čovjeka i uzdižu iznad stihije prirode ( M. Šicel ) ( 3:102 ) i time se upada u niz paradoksa u predstavljanju Krleže isključivo u pozitivnom svetlu. Zbog toga je potrebno izložiti učenicima istinu o Krleži i predstaviti štetu koju je naneo Srbima i srpskoj književ - nosti, posebno zbog toga što se on, još uvek mestimično, izuzetno
Komedija u Zagrebu ( inače vodećeg pozorišta za izvođenje mjuzikla, rok opera i opereta u Hrvatskoj ), igra glavne uloge u mnogim predstavama . Kajkavske popevke - 2011. godine, kao i Dalmacijo od kamena - 2012. ( album je nominovan u kategoriji popularne muzike za diskografsku nagradu Porin 2012 ) .
je što obilježje, ne svih, ali većine njihovih govora, više zapadnih nego istočnih. Zato ćemo reći kako je riječ o istom slavenskom narječju kao što je hrvatski štokavski. Samo Srbi nemaju kajkavskoga, nemaju čakavskoga, nema te komunikacije . kajkavske . A kada se svi sretnu na sajmu onda su štokavci, čakavci i kajkavci koji se razumiju iako govore drukčije. Toga kod Srba nema, u tom smislu srpski nije štokavski. A ako se gleda s dijalektološke slavenske strane onda je jasno da se u istočnoj i zapadnoj Hercegovini govori jedan oblik slavenskoga jezika koji zovemo štokavski. Dobar primjer za objašnjenje jest slovenski, i Slovenci pitaju kaj a nisu kajkavci, jer nemaju odnos prema čakavcima i štokavcima .
- vatsko državno i istorijsko pravo i tezu o hrvatskom « političkom » narodu u stvaranju hrvatskog geopolitičkog optimuma. Negirali su srpski jezik, srpsko ime i srpski narod zapadno od Drine i razlikovali su se samo u meto - du borbe protiv Srpstva. Tako je s ilirizmom, koji je počeo izbacivanjem hrvatskog jezika kroz prozor kako je govorio Miroslav Krleža, i prisvajanjem Vukovog srpskog jezika, formiran austro-hrvatski geopolitički projekat izlaska trožupanij - ske kajkavske Hrvatske na širinu srpskog jezičkog i etničkog prostora. Tako je došlo do prvog, istorijskog susreta Hrvata i Srba; taj susret bio je i nji - hov međusobni sukob, koji traje do današnjih dana. Da je hrvatsko preuzimanje srpskog jezika imalo političke razloge sve - doči grof Janko Drašković, predsednik Narodne ( Ilirske ) stranke, u svojoj Disertaciji ... zahtevom da se uz podršku bečkog Dvora ujedine sve hrvatske zemlje: da se Hrvatskoj vrati Dalmacija, da se ispod vojnog
) bili istorijski tvorci jednog jezika. Neosnovana je takođe orijentacija da se od jednog jezika takoreći odjednom proglase četiri jezika. Za evropska merila sve su to prese - dani. Ako bi evropske institucije prihvatile ovakve presedane, onda bi one prihvatile u svoje krilo kvasac veoma opasne bolesti. 2. Posebno krupan presedan predstavlja jezička sitacija u današnjoj Hrvatskoj. Za nauku nije sporno da se štokavska jezička zajednica razlikuje od čakavske i kajkavske . Sporno je što se sve tri zajednice proglašavaju za hrvatske. To bi značilo da srpske jezičke zajednice nema. Srpska nacionalna zajednica u današnjoj Hrvatskoj po obimu manja je od populacije koja se oseća Hrvatima. Ali je ona deo jedne relativno velike zajednice, koja govori srp - skim jezikom, ima srpsku nacionalnu svest, a postoji mimo današnje Hrvat - ske. 3. Sa evropskih stanovišta neprihvatljiva je koncepcija po kojoj se narodi identifikuju na osnovu vere, a ne na
su Hrvati samo vojnici a hrvatska mi - sao prosto oruđe, te da su fratri i jezuiti stari i poznati nosioci tuđin - ske misli, koji pod maskom hrvatstva šire srednjevjekovnu vjersku borbu, što je najveća uvreda i poniženje dvadesetom vijeku. 80 Pitanje Kačićevog slovinstva među prvima je razmatrao Bokelj Laza Tomanović iz Lepetana. On je utvrdio da Kačić hrvatsko ime smatra istovet - nim ili bar posve bliskim kranjskom, odnosno slovenačkom imenu, pa je na taj način žitelje kajkavske Hrvatske, kao i Kopitar, podvodio pod slovenačku narodnost. Na toj tvrdnji Tomanović je temeljio tezu da je hrvatsko ime, u to vreme vezano za prostor kajkavske Hrvatske, za Kačića geografski a ne nacio - nalni pojam, te da je u Nemanjino vreme slovinstvo značilo isto što i srp - stvo.81 Prema Tomanoviću, dakle, Kačić, ali i dubrovački pisci, kad kažu slovinstvo misle na srpstvo: Kako pravoslavni Srbi u ono vreme nisu mo - gli smatrati Srbima inoverce podložne Papi ,
vjersku borbu, što je najveća uvreda i poniženje dvadesetom vijeku. 80 Pitanje Kačićevog slovinstva među prvima je razmatrao Bokelj Laza Tomanović iz Lepetana. On je utvrdio da Kačić hrvatsko ime smatra istovet - nim ili bar posve bliskim kranjskom, odnosno slovenačkom imenu, pa je na taj način žitelje kajkavske Hrvatske, kao i Kopitar, podvodio pod slovenačku narodnost. Na toj tvrdnji Tomanović je temeljio tezu da je hrvatsko ime, u to vreme vezano za prostor kajkavske Hrvatske, za Kačića geografski a ne nacio - nalni pojam, te da je u Nemanjino vreme slovinstvo značilo isto što i srp - stvo.81 Prema Tomanoviću, dakle, Kačić, ali i dubrovački pisci, kad kažu slovinstvo misle na srpstvo: Kako pravoslavni Srbi u ono vreme nisu mo - gli smatrati Srbima inoverce podložne Papi, Srbi-katolici traže opšte ime i nalaze ga u imenu slovinskom. 82
čini kad tvrdi da sam mu ja "preporučio" za njegovu "antologiju" stihove : kajkavske nepodopšćine kod naše vedre i svijetle poezije? - Da mu i ovo odmah kažem. On veli da mi se izbor lirskih pjesama valjda ni zato nije svidio što u njem ima i "dvije prekrasne ( ) kajkavske i dvije čakavske pjesmice, no ja - nastavlja g. Milaković - nemam vremena da mu sada ovdje tumačim te dijalekte i njihovu ljepotu ". Na ovo se može svak pametan nasmijati ko je pročitao dosadašnji moj odgovor. Prvo, matori gospodin nema znanja ni sposobnosti ni za sitnije i jednostavnije stvari ,
narodne sevdalinske poezije, koja se razvila pod našim milim i dragim nebom, i od koje matori gospodin nije unio u svoju knjigu nijedne dobre pjesmice, što je za najveću osudu, kad svi znamo da je njegova knjiga namijenjena našoj dobrosretnoj omladini. Što će nam kojekakve čakavske i kajkavske nepodopšćine kod naše vedre i svijetle poezije? - Da mu i ovo odmah kažem. On veli da mi se izbor lirskih pjesama valjda ni zato nije svidio što u njem ima i "dvije prekrasne ( ) kajkavske i dvije čakavske pjesmice, no ja - nastavlja g. Milaković - nemam vremena da mu sada ovdje tumačim te dijalekte i njihovu ljepotu ". Na ovo se može svak pametan nasmijati ko je pročitao dosadašnji moj odgovor. Prvo, matori gospodin nema znanja ni sposobnosti ni za sitnije i jednostavnije stvari, to sam mu već dokazao navodeći nakaradna njegova tumačenja stranih i manje poznatih riječi; a drugo, ovi dijalekti s dana na dan rapidno opadaju, gube se, nestaje ih, i na račun njihov
bajna ne znači, dakle, čarobna, lijepa, nego znači banja, banova. Metateza slova n i j i formiranje ovog pridjeva u oblik bajna izvršeno je, bez sumnje, pod uticajem kajkavskih dijalektičkih osobina, kao kod riječi konj - kojn, kostanj ( kesten ) - kostajn, Kostanjica - Kostajnica itd. Ime našeg grada kažu da još i danas stariji Muslimani, a možda i katolici ako ih ima, na granici prema Hrvatskoj, izgovaraju Bajna Luka, i to nas još više utvrđuje u uvjerenju da je to uticaj kajkavske dijalektičke osobine .
- jezika ) živeli na severu sve do Save, na zapadu do Istre, na istoku do reke Cetine i na jugu do obala Jadranskog mora u Dalmaciji, da se kajkavsko narečje prostiralo severno od čakavštine dok se štokavština rasprostirala istočno od čakavskog i kajkavskog dijalekta ( po Vuku jezika ), kao i to da su se pred i za vreme osmanlijske najezde čakavci povukli na jadranska ostrva i u uzan priobalni pojas severno od Splita a kajkavci napustili Slavoniju pa su tako bivše čakavske i kajkavske teritorije sada naselili štokavci, sporno je ipak to što hrvatska strana insistira na tome da je među ovim migrantima štokavcima bio i veliki broj etničkih Hrvata dok taj stav srpska strana u poslednjih četvrt veka sve više i više osporava tvrdeći da se tu uglavnom radilo o etničkim Srbima ili o Srbima i posrbljenim Vlasima ali da je u svakom slučaju udeo etničkih Hrvata u štokavskoijekavskim migracijama bio neznatan. Nesporno je da su se granice ova tri govora poremetile u
Hrvato-Srbi, kako ih on naziva, jedan narod pod dva imena, koji ima jedan jezik pod dva nacionalna imena: hrvatski ili srpski, odnosno srpskohrvatski. Ovako shvaćen jezik, po Jagiću, obuhvata tri nareč-ja: kajkavsko, čakavsko i štokavsko. Daničić kao urednik Rječnika polovično je prihvatio ovo Jagićevo stanovište. On je mislio da je kajkavsko narečje slovenačko, kao i slavista Miklošić. U Rječniku koji je on počeo da radi sve do posle Drugog svetskog rata nije bilo kajkavske komponente, već samo što-kavske i čakavske; dakle i po Daničiiću srpske i hrvatske. U jugoslovenskom periodu prećutkivano je da je na Daničićev rad u Zagrebu bilo i otpora i kritika. Kritikovao ga je i veliki pesnik Laza Kostić. Srpski prvaci, sa kraljem Milanom na čelu, shvatili su da je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u stvari, hrvatska akademija. Zato su i osnovali Srpsku kraljev-sku akademiju ( 1886 ) sa glavnim zadatkom da radi na Rečniku srpskog