nacionalne i kulturne istorije srpskog, ali i drugih jugoslovenskih naroda. U njoj se nalaze stare srpske i glagoljske knjige, dubrovačke i hrvatske knjige, listovi i časopisi od XVIII do kraja XIX veka. Pored toga, ima dosta starih dela
uopće primio kako misle V. Ja - glagoljske tekstove. S takvom jezičkom reformom podudarala se Križanićeva želja, koju je već 1641. jasno izrazio, da poradi na
zapadu, pa i kod zapadnih Slovena u okvirima kulta i priča o čudesima Bogorodice. Kod južnih Slovena postoje skraćene glagoljske prerade (Mirakuli blažene djevice Marije), dok je većina ćirilskih prevoda načinjena prema priči iz Čudesa
Kosaču, na početku 15. veka - poput Mletačkog zbornika, Hvalovog rukopisa ili Hrvojevog splitskog misala (jedine glagoljske i katoličke knjige u ovoj skupini) - imaju scene i figure gotičkog stila. Njuh su uradili umetnici iz dalmatinskih
, dok u crkvi vlada glagoljica, iz Sinja i Klisa ima više bosančicom pisanih povelja, dok tamošnje crkve posjeduju glagoljske knjige. U XVI. vijeku se bosančica širi i u posavsku Hrvatsku: ima oporuka pisanih bosančicom, a Keglevići pišu svoja
odavno je bilo prošlo. glagoljske književnosti, čiji su najstariji sačuvani spomenici takođe iz XII veka (npr. Bečki listići). Tradicija crkvenih "