su mnoge i danas relevantne. Leontjeva Odisej Polihroniades ima sve uslove da privuče
. Inače, potpuno razumem Gogolja, Leontjeva i ostale ruske mislioce koji su nastojali da
. Teorije kasnijih slavenofila, Danilevskog i Leontjeva , su prožete šovinizmom. I dok se Leontjev
površno poznajete misao Danilevskog i Leontjeva , jer kod njih nema nikakvog šovinizma. Šta više
mržnja prema drugim narodima, a toga nema ni kod Leontjeva niti kod Danilevskog. Niti ima totalitarizma i
i u neku ruku nastavak političkog mišljenja K. Leontjeva i poznog Dostojevskog. Ono je na osoben način
mnogobrojni interpretatori dela Konstantina Leontjeva slažu se u oceni da je to delo osobena tvorevina u
njega (V. Rozanov, 1968, 146). U originalnosti Leontjeva , u stavu da on nije imao prethodnike i
o Leontjevu, upravo u ovoj izdvoj enosti Leontjeva u odnosu na glavnu magistralu ruske društvene
(N. BerdÔev, 1926, 5). U tom pogledu, Berđajev Leontjeva poredi sa Čaadajevim koji je ceo život proživeo
stranac, tvrdeći da kada se pronikne u lik Leontjeva i njegovu sudbinu, čini se da je on bio tako malo
koju Berđajev koristi u svojoj interpretaciji Leontjeva , pored teze o sadržinskoj sličnosti njihovih
zapadnog mišljenja, tako je i razumevanje Leontjeva moguće tek iz perspektive ruske misaone
nit te tradicije, onda interpretacija Leontjeva mora poći od rekonstrukcije njegovog odgovora
bi se odgovoru na pitanje o mestu i ulozi K. Leontjeva u istoriji ruske samosvesti, kao i razumevanju