i zloupotrebe svoje energije otkriva nam ličnosno jedro u čoveku, kojim je on "slobodan" u odnosu
u radost Carstva svoga nebeskog jer se s njime ličnosno sjedinjujemo u Svetim tajnama njegovim,
samoosvešćivanja, bitnu za čovekovo duhovno i ličnosno napredovanje. Metaforom dom je krletka topla,
; Ocu, Sinu i Duhu Svetom predaje se ono ličnosno što čovek svojom dobrotom, verom, znanjem...
nikakvim načinom ne možeš poznati, dok Njegovo ličnosno postojanje (= biće) možeš. Prema tome,
dovoljne da mu bude priznato pravo na ljudsko i ličnosno dostojanstvo.
našu sopstvenu reč, svedočili sebe ličnosno , kao ovo ime i ovo prezime, moramo odbaciti sve
: zapravo, da naglašavaju Hristovo ličnosno jedinstvo više nego celovitost njegovog
, osećate u jedinstvu sa sobom. Upravo takvo, ličnosno a ne apstraktno, zajedničarenje moguće je i sa
), nego je živa strana ličnosti, ono je takođe ličnosno (logosno), ono saučestvuje u životu ličnosti [
Svetoga Duha, što znači, potrebno joj je naše ličnosno utelovljenje. Telo Hristovo ne može postojati
odnose (ili, da kažem osobe X i Y, jer je ličnosno tu gotovo efemerno). Ne pratim ni
najuzvišenija sila. Bog ima ime, On je ličnost, ličnosno biće. I dalje ostaje neshvatljiv kao priroda
. Jedno Telo Hristovo koje nema naše ličnosno utelovljenje, ne može biti nazvano Crkvom,
u našim čulima, a svaku čulnu draž sva živa bića ličnosno interpretiraju. Pogledajmo narednu sliku