povijesni način života nekoga naroda organizovanog u polis, mora se očitovati u svojstvenom imanentnom logicitetu . Aristotel ga otkriva kao dijalektičku supripadnost logičkih kategorija opšteg, posebnog i
funkcija. logicitet ljudskog djelanja bio je predmetom logičkog razumijevanja. Aristotelova Topika i potonja povijest
Topika i potonja povijest topike kao discipline dovoljno posvjedočuju taj stav. Međutim, tek kod Hegela logicitet ljudske volje kategorijalno-logički je zasnovan iz ideje svrhe volje kao ideje dobra u Nauci logike. Zato
izvornosti čovjekovog praktičko-povijesnog svijeta. logicitet . Ima ga time što sama volja jeste moć ljudskog htijenja da sebi samom da umski smjer, da sebe potčini vođenju
logičkog uvida. Jedinstvo logiciteta djelatnog ispoljavanja volje i filozofskog tematskog uvida u taj logicitet za Hegela je praktička ideja, tj. filozofsko znanje o praktičkom znanju. Ono što daje da bude moguć sam
za Hegela je praktička ideja, tj. filozofsko znanje o praktičkom znanju. Ono što daje da bude moguć sam logicitet djelanja sadržano je već u ideji volje, tj. htijenja sposobnog da sebi da misaonu formu i vođstvo. Ideja
, te je time samoopredeljujući da sebi može dati sadržinu i uposebiti se u opstojećem svijetu djelanjem. Logicitet djelanja kao ideja volje je sami fronetički (prudencijalni) karakter ljudskog djelanja, moć čovjeka da
zbiljnost vlastitog svijeta u njegovim moralnim, pravnim, ekonomskim i političko-državnim stranama. Logicitet fronetičkog karaktera ljudskog djelanja tematski je bio istražen u Aristotelovoj analizi praktičkog
od problematike logosa. Relativizacija ideje humaniteta nužno je morala izazvati relativizaciju logiciteta ideje praksisa. Dakako, može se ostaviti po strani pitanje o porijeklu njegovog ispadanja iz logosa,
duha da se svaka ljudska djelatnost identifikuje kao ljudska upravo po sebi svojstvenom unutrašnjem logicitetu , propozicije kojemu duhu je postavio Aristotel u misaonim strukturama hexis apodeiktike, hexis
u misaonim strukturama hexis apodeiktike, hexis praktike i hexis poietike, Hajdeger razvija ideju logiciteta vlastitog pojma brigujućeg ophođenja. Pokazuje se da ga on može zasnovati bez bilo kakve logičke
, upravo kao logički bogato strukturirani pojam, poput Aristotelovog hexis poietike. Taj se logicitet otkriva u njegovim pojmovima ophođenje (Umgang), brigovanje (Besorgen) i smotrenost (Umsicht).
kovanja takve pojmovne aparature ne može da skrije svjesnu ili nesvjesnu aristotelovsku namjeru: logicitet tvorbene djelatnosti čovjeka otkriva se iz misaone strukture odnosa poiesis i techne. Međutim, sada
Marksovom iskazu). S treće strane, ako se brigovanje moralo potražiti u izvornoj strukturi vlastitog logiciteta kao smotrenost, koja je zapravo tvorbeno mišljenje (Umsicht, što je Hajdegerov analogon Aristotelovom
više ne može misliti, tj. da je, s jedne strane, iz filozofskog mišljenja kod Hajdegera neznano kud ispao logicitet politike, prava i ekonomije, te, na drugoj strani, logicitet političke, pravne, te ekonomske filozofije