, Surovjecki, Osolinjski, Potocki, Čacki, Maćejovski , Bentkovski, Višnjevski, Linde i mnogi drugi.
najbliži njihovom. Kad je godine 1836 Vaclav Maćejovski pohodio požunske đake, bio je prosto zadivljen
najveću pažnju Srba privlačili su Vaclav Maćejovski i Adam Mickjevič. Njihov se rad prati skoro iz
iz godine u godinu, puno beležaka imamo o njima. Maćejovski je bio jedan od malog broja poljskih naučnika
ostalih, s Vukom i Šafarikom. Pored toga, Maćejovski je mnogo putovao po slovenskim zemljama, te su
se u delima služio srpskim izvorima. Maćejovskom štampao je Jovan Hadžić 1830 godine, ali mu je
Vaklav Mačiekovski [ 278 ]. U njoj se kaže da će Maćejovski zajedno s prof. Ljeljeveljem istoriski
saznao od Šafarika, koji se baš tad dopisivao s Maćejovskim i tražio mu neka obaveštenja za novo izdanje
novo izdanje istorije književnosti. Mogao je Maćejovski Šafariku javiti i na čem sam radi, a mogao ga je
izazvati kod Srba interesovanje za to novo delo Maćejovskog . To je bila njegova Historya prawodawstw
za tako lep rad. Maćejovskog u nas. I tridesetih godina se na tome završio
u poljskim listovima [ 281 ], kojima ga je sam Maćejovski pisao, ali nijedan od tih poljskih tekstova ne
. Pismo je inače informativnog karaktera. Maćejovski u njemu kaže da je hteo izdati drugo izdanje
. Maćejovskom više sitnijih vesti, jer se svako njegovo novo
poljski pisac kod Srba bio je svakako Vaclav Maćejovski . To se moglo opaziti i po masi beležaka u našim