cele posvete: prvo, srpsko kraljevstvo i carstvo bili su tako veliki da im je krunu nosio niko drugi do Aleksandar Maćedonski , a Juraj Zrinjski je dostojan da se uporedi sa tim srpskim kraljem i da čita Homera kao što ga je rado čitao Aleksandar
slobodom, nad jadnom svojom srpskom braćom što je pod teškim turskim gospodstvom. U ovom spevu naziva Aleksandra Maćedonskog Srbinom, pominje careve Dušana i Uroša i ostale Nemanjiće; slavi Miloša Obilića, Marka Kraljevića i druge srpske
Milana Stojadinovića u Bijeljini (1927); Maćedonske igre sa oružjem seljaka u Maćedoniji;
da krenu na bolje. U zemlji su postojali mnogi činioci, javni i tajni, koji nisu hteli da se pomire sa stvorenim stanjem. Maćedonski emigranti i njihovi prijatelji, takozvani "makedonistvujušči ", bili su najaktivniji agitatori, koji su na sve
" makedonistvujušči ", bili su najaktivniji agitatori, koji su na sve strane, u zemlji i na strani, radili na tom da se maćedonsko pitanje drži stalno otvoreno. Da bi Evropa obraćala stalno pažnju na nj oni su organizovali sistematsku četničku
na pravoslavne hrišćane grčke i rimske vere, car spominje velike zasluge Crnogoraca, i to čak od ratova Aleksandra Maćedonskog (neki tadašnji pisci držali su da su u vojsci Aleksandrovoj učestvovali i Iliri, t. j.. Sloveni, a Petar to učešće ovde
, pod vođstvom Normana, sasvim se oslobodi vizantiske vlasti. Ove meteže i borbe iskoristiše, među ostalima, i maćedonski Sloveni, čiji se borbeni duh ne beše smirio ni posle toliko skupih iskustava. Možda je bilo kakva potsticaja za to od
borbeni duh ne beše smirio ni posle toliko skupih iskustava. Možda je bilo kakva potsticaja za to od ljudi cara Romana. Maćedonski boljari, većinom iz okoline Skoplja, pod Đorđom Vojtehom, čije ime ne kazuje slovensko poreklo, digoše pravi ustanak
knezu Mihajlu u Zeti. Sigurno je bilo sećanja na srodničke veze između Samuila i Vladimira, odnosno na zajednički rad maćedonskih i zetskih poglavara. I ustanak Vojislavljev, sasvim verovatno, ne pada slučajno kad i akcija Petra Deljana. Mihajlo
caru Petru on dobi novo ime Petar. Skopljanski namesnik, koji pokuša da uguši pokret, bi poražen i zarobljen. Na to se maćedonska vojska, nedovoljno mudra, i željna da pokret što više teritorijalno proširi, podeli na dvoje: jedna pođe prema Nišu, s
oblast i vizantiske gradove u Dalmaciji, verujući posle prvih uspeha, da je pokret na dobru putu. Međutim, južni deo maćedonske vojske, koji beše bez napora uzeo Ohrid i Devol, nastrada pod gradom Kosturom. Tamo se beše prikupila ne samo
Ohrid i Devol, nastrada pod gradom Kosturom. Tamo se beše prikupila ne samo vizantiska vojska, nego i neki bugarski i maćedonski velikaši koji su bili protiv ustanka. Suzbivši Petrila, Vizantinci se obrnuše protiv Bodina, uz koga behu pristali
, po snegu, uputi iz Niša prema Zeti. Kod Pauna, na Kosovu, stigoše ga Grci, potukoše ga i zarobiše. Tako je skrhan i ovaj maćedonski ustanak. Kao zarobljenika odvedoše Bodina u Carigrad, gde ga zatvoriše u manastiru Sv. Srđa i Vakha. Kad je Isak Komnen
Bodin. Odatle se spasao i vratio u otadžbinu pomoću mletačkih brodara, koje za to beše najmio njegov otac. maćedonski ustanak, Vizantija odluči, da kazni i Zećane i Hrvate. Drački namesnik, Nićifor Brienije, dobi naredbu za napadaj.
(u svojim uspomenama o Stojanu Novakoviću) dao je jedan kratak ali karakterističan opis Nićifora Dučića: Za maćedonske poslove, ministarstvo inostranih poslova imalo je jedan savetodavni odbor, sastavljen od stručnjaka. Tom odboru ja