slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "milankovićevo".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
pomogli u pripremi ove izložbe . Milankovićevo ime nose jedan krater na Mesecu, jedan krater na Marsu i jedna mala planeta .
Milankovićevo bar zasada ispravno nagoveštavalo budućnost. Eta model za prognozu vremena, čija istorija započinje računarskim programom napisanim u Beogradu 1973, danas je poznat i sa uspehom se koristi ne samo kod nas već i u brojnim mestima u svetu .
tridesetom uporedniku - 12, a na polovima - 52 stepena. Srednja godišnja temperatura celokupne Marsove površine iznosi - 17 stepeni . Milankovićevo ime .
i 1941. godine napisao kapitalno delo "Kanon osunčavanja zemlje" . Milankovićevo ime, a NASA ga je svrstala u petnaest najznačajnih naučnika sveta .
mr Zlatko Ćatović je odbranio doktorsku disertaciju Simplektički integratori i njihova primena u nebeskoj mehanici. Istog meseca mr Dejan Urošević je unapređen u zvanje asistenta. Od 1. oktobra 1997. godine je primljena Anđelka Kovačević za asistenta pripravnika za Opštu astronomiju i Položajnu astronomiju . Milankovićevo najveće delo Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primena na problem ledenih doba, koje je tada prvi put objavljeno na srpskom jeziku. Prevod tog dela na engleski jezik Canon of insolation and the ice-age problem objavio je isti izdavač krajem 1998. godine. Tada je "Vajat" izdao ilustrovanu monografiju Milutin Milanković akademika Nikole Pantića .
oblike života, već i vegetaciju. Tada se još verovalo u Marsovce i njihove kanale, a ovaj rezultat je to izričito negirao, što su kasnija istraživanja i potvrdila. U naučnim krugovima Milanković se pročuo « solarnom krivom - dijagramom osunčavanja Zemlje », koju su najpoznatiji naučnici uvrstili u svoja dela, javno je objašnjavali i pozivali Milankovića na saradnju. Najpoznatiji meteorolog i klimatolog Vladimir Kepen u svom « Priručniku za klimatologiju » objavio je Milankovićevo delo « Matematička nauka o klimi i astronomska teorija varijacija klime ». U njemu je Milanković svoju teoriju o klimi razvio dalje: « Izvršio sam vrlo detaljne račune kako se raspored Sunčeve toplote menjao na Zemljinoj površini u toku poslednjih 650.000 godina, kaže on. Iz mojih računa je izlazilo da su se neki dugotrajni talasi toplote i hladnoće naizmenično kotrljali preko Zemljine površine. Tok tih talasa je nepravilan jer su se oni razlikovali po jačini i trajanju :
bi to isto opazio i u Milutinu Milankoviću koji je savršeno sabran tokom svih ratova koji su ga zadesili bitno promenio tok evropske nauke u oblasti kojom se bavio i učinio da astronomske teorije promene klime konačno pobede . Milankovićevo rešenje periodičnog dolaska ledenih doba deo je velike kosmičke slike povezane ne samo sa odnosom Zemlje već i svih drugih planeta i Sunca. Ono nas vraća slici da Sunce vlada klimom kao ključnim uslovom održanja života .
i doštampavanjem KANON je spasen i mogao je krenuti na trijumfalni pohod svetom. To kretanje je ometao rat, ali je svetska naučna javnost saznala za Milankovićevu sintezu. Posle rata, međutim, mnogobrojna ispitivanja zemljišta na mestima podložnim brzim promenama i brisanju davnašnjih zemljinih zapisa odstupala su od predviđanja Milankovićeve teorije. Vera u nju počela je da slabi. Pred kraj Milankovićevog života bila je veoma poljuljana, ali tako se nama čini Milankovićevo uverenje da mu je teorija dobra nije oslabilo. A da je zaista dobra pokazalo se nekih 16 godina posle Milankovićeve smrti. U okviru velikog i veoma skupog interdisciplinarnog projekta CLIMAP, osnovanog 1971. g., izdvojila se grupa naučnika astronoma, matematičara, geohemičara, geofizičara, paleontologa, geologa iz više zemalja, koja je 1976. završila svoja istraživanja i konačno dokazala tačnost Milankovićeve teorije. Najpre je objavljen veliki broj
nebeske mehanike, tvorac čuvenog Kanona osunčavanja Zemlje, naučni genije čije su delo svetski naučnici tek multidisciplinarnim istraživanjem uspeli da potvrde skoro pola veka posle njegovog stvaranja. Milanković je i reformator Julijanskog kalendara koji je prihvaćen na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine, no ovaj astronomski najtačniji kalendar do danas nije u upotrebi. Ovo je samo deo zaista dugog spiska njegovih naučnih dostignuća. Koliko je Milankovićevo naučno delo danas značajno svedoči, između ostalog, medalja Evropskog geofizičkog društva sa Milankovićevim imenom koja se dodeljuje od 1993. godine. Takođe, njegovim imenom su nazvani krater na Mesecu i jedan krater na Marsu, a potom i jedno nebesko telo ( treba spomenuti da ovakvu počast od naših sunarodnika imaju još jedino Nikola Tesla i Mihajlo Pupin, čijim imenima su nazvani krateri na Mesecu ). 2 ) Dr Vlado Milićević, Milutin Milanković 120 godina od rođenja i 90
, a srpskoj literaturi popularna dela Kroz vasionu i vekove i Kroz carstvo nauka . Milankovićevo delo je veliko; a sve što je veliko, veliko je zato što je u njemu moć i klica predodređena za trajanje i davanje ploda. Bez moći koja daje koristan plod, bez te vrednosti, bez njene trajnosti, ništa nije veliko. Trajanje dela i vrednosna veličina dela iz istog su gnezda iz kojeg se izleže i njihova uzajamna neprolaznost: veličinom se obezbeđuje trajanje dela; a trajanjem, delo potvrđuje svoju veličinu .
da ni vi, ni ja nismo dovoljno stručni za ovo, ali ako vam ovo sekretar govori, onda sekretar vređa dostojanstvo Narodne skupštine. Vi ste u pravu u jednom delu, gospodine predsedavajući. Član 159. stavovi 1, 2. i 3. odnose se na predlog zakona. Stavovi 4. i 5. odnose se na amandmane. Upućujem vas, mi se ovde sporimo oko amandmana, a ne oko predloga zakona. Do stava 3. reguliše se pitanje zakona i davanja mišljenja Vlade na predlog zakona . Milankovićevo delo, kasnije ugrađeno i u krunu njegovog naučnog rada, Kanona osunčavanja, na srpski jezik prevedeno tek nakon 90 godina od nastanka kazao je direktor astronomske opservatorije u Beogradu dr Zoran Knežević. Osnove za ovu knjigu Milanković je postavio 1911, da bi je napisao do kraja Prvog svetskog rata na nemačkom jeziku dok je bio u internaciji u Budimpešti. Knjiga je izašla iz štampe na francuskom tek 1920. godine .