izumire i nestaje sa političke scene, a zamenjuje je dinastija Mrnjavčevića . Nakon smrti cara Uroša na njegovo mesto bi verovatno došao Vukašin,
Marici. Srpska vojska pretrpela je težak poraz, a tu su i obojica braće Mrnjavčevića izgubila živote. Samo dva meseca kasnije, 2. ili 4. decembra 1371.
koji ga je ostavio da se sam nosi na celokupnom vojskom Vukašina Mrnjavčevića . Drugi na njegovom spisku je bio Dubrovnik čijem je delovanju mogao da
Urošu njegova prava, a što je još važnije bio je spreman da se bori protiv Mrnjavčevića . Verovatno da je stvoren i vojni savez koji je tek trebao da se realizuje
su govorili dovoljno. Osim toga, bio je tu i njegov brat - despot Uglješa Mrnjavčević , mnogo politički mudriji od svoga brata Vukašina. Svestan toga,
. Sudbina cara Uroša je bila najgora. Njega je živa zarobio Vukašin Mrnjavčević , ali ga nije povredio. Još uvek je magično ime Nemanjića bilo dovoljno
i sačuvati. Suprotno od njega, knez Vojislav Vojnović i kasnije braća Mrnjavčević su svoj uspon ostvarili isključivo zahvaljujući sebi i svojim
pao pod njegov uticaj. Sa mnogobrojnim porodičnim vezama uspeli su Mrnjavčevići da do neslućene razmere ojačaju svoje veze. Uglješa Mrnjavčević se
je bio i tast (Vuk Branković, čelnik Musa). Ne želeći da padnu pod vlast Mrnjavčevića oni su započeli sa pripremama koje nisu bile vezane samo na to da se
je u knjizi Save Vladislavića manji prostor (217 - 236). Ni istorija Mrnjavčevića (274 - 280) nije od reči do reči prevedena (237 - 240). To važi i za
koja je, sem toga, pokrivala i čitavu severnu Albanije. Posle propasti Mrnjavčevića na prostoru Kosova u širem smislu utvrđuje ce drugi Lazarev zet, Vuk
1395. koji je lično predvodio sultan Bajazit I. Mrnjavčevići su nestali sa političke scene i nemamo puno podataka o ostalim
tada, a i Dubrovnik je počeo postepeno da menja svoj stav prema njemu. Sa Mrnjavčevićima još nije došao u dodir, ali je bilo za očekivati da će i sa njima biti
dvoru, a teritorijalna osvajanja su bila manje primetljiva. Vukašin Mrnjavčević je uspeo da sve svoje protivnike na carskom dvoru u toj meri potisne da je
i pod zaštitom svetoga imena Nemanjića okrenuti mržnju sve vlastele na Mrnjavčeviće . Tu je onda izmišljena bajka o tome kako Vukašin više nema strpljenja da