trenutno politike u Otomanskoj imperiji. Bez obzira na to, treba među njima istaći Ašik pašu Zadea, Dursun beg i Nešrija koji pišu u doba Bajazita II (1481 1512), potom Saadedina koji svoje delo piše krajem XVI veka i bazira ga na pređašnjim
njega postali su meta pljačkaških akindžijskih hordi, koji su bili neka vrsta prethodnice. Turski istoričar Mehmed Nešri pogrešno za to doba pripisuje Pirot bugarskom caru Šišmanu i govoreći o događajima vezanim za njega daje i detaljniji
i sa nešto malo nevernika dođe u Pirot, pa se sporazume sa nevernicima koji su bili u gradu. Pirot predadoše Dimitriju. Nešri dalje opisuje kako je Murat, čuvši za ovo, poslao deset hiljada ljudi na Pirot, predvođene Jahši-begom, Ejne-begom i
Dimitrije Kobilović u stvari Dimitrije Vojihnović, vojvoda kneza Lazara i rođeni brat monahinje Jefimije. Prema Nešriju , neko od ove dvojice, Dimitrije ili Musić je posle kratke opsade evakuisao tvrđavu i zatim je zapalio što je razgnevilo
navode i Turski izvori: "krv se lila, bregovi lešina su se dizali na razbojištu, glave su kao pesak na zemlju padale" ( Nešri ). U toku kreševa na bojnom polju poginula su obe vođe: i knez Lazar i sultan Murat: "I kada je došlo do boja i nastala bitka
stigao i kada je trebalo da mu poljubi nogu, tada isuče svoj mač i probode Turčina "(Jerg iz Nirnberga). Nešri ima opet verziju koja značajno odstupa od svega onoga što je do sada navedeno. Po njemu sultan Murat je već nakon
sultan Murat je već nakon dobijene bitke krenuo sa pratnjom da obiđe razbojište. Jedan ranjeni Srpski ratnik koga Nešri naziva Miloš Kobilić, se prikrio među leševima, a kada se sultan približio on se odjednom pridigne i padajući krene ka
na Kosovu nisu bili toliko brojni u odnosu na celinu, niti toliko oklopljeni kao zapadni vitezovi onog vremena. Nešri preteruje i dramatizuje. Posle Kosova Turci su se sudarili sa zapadnim oklopnicima, počev od Nikopolja 1396. pa se to,
oklopnike Nešri - krenu oni napred valjajući se i hučeći kao more. Navale na strelce s leve strane, suzbiju ih pa udare na isturene redove
za veru. Nevernici bejahu potpuno porazili levo krilo. Pošto je orijentalnom rečitošću opisao žestinu borbe, Nešri nastavlja: Posle toga je nevernik, kad je otud došao, postao još oduševljeniji, jer toplota na kraju bude.
Vlađeniću (Vukoviću) da otpočne borbu. Ostali se izvori ne izjašnjavaju o tome. Pogledom na jasna svedočanstva Nešrija , Ašika i Dukinog prevodioca, a još više s obzirom na strukturu protivničkih vojski i njihovu taktiku, moramo
da je turska vojska u prvoj fazi bitke iznemogla oslabivši do krajnosti. Nešri govori o protivnapadu Turaka.
¶ Nešri - na desnom krilu stajao je nepomično i dostojanstveno ćutao. Kada vide da posao ide nekako kako ne treba, malo je još
, Kara Mukbil, Indžendžik Balaban, Tovudža Balaban i "jaja" (pešak po prvom prevodu) Šir Merd. Za Ali-pašu znamo, po Nešriju , da je bio veliki vezir pa je prema tome morao biti u centru uz Murata; Evrenos-beg je, takođe po Nešriju, bio na krajnjem
znamo, po Nešriju, da je bio veliki vezir pa je prema tome morao biti u centru uz Murata; Evrenos-beg je, takođe po Nešriju , bio na krajnjem desnom krilu borbenog poretka, Ejne-beg i Sarudža-paša na levom, a Balabani su bili raspoređeni