tražeći da mu je posle štampanja pošalju. Orbinovo Kraljevstvo Slovena, štampano još 1601. godine u Pezaru na italijanskom jeziku. Sa sadržajem ove knjige upoznao se
Mavrourbina Arhimandrita Ragužskogi... Nije to u stvari bio doslovni "pravi prevod, već izvod i skraćena verzija Orbinovog spisa, po izboru i ličnom nahođenju prevodioca. "Pojedina poglavlja ove knjige on je ustvari skratio, a pojedina,
prvobitni obim svoje istorije i sveo je na prikaz prošlosti Srbije (Raške), Bosne, Bugarske i, naravno, Dubrovnika. Orbinovo delo je mnogo korišćeno u svetu. Na ruskom se pojavilo u skraćenom prevodu Save Vladislavića, savetnika ruskog cara
da se tumači i kao opštepoznati izraz za Nemanjiće u Dubrovniku, a i time što bi ovaj izraz Gundulić mogao da preuzme iz Orbinovog dela. O kneževoj večeri uoči Kosovskog boja Orbin opširno govori: tu se srpska zemlja zove Srbija. Uočava se da ima
u nedoumicu, jer Mavro opširno govori o dalekoj Bugarskoj a Hrvatsku naziva "dalekom zemljom ". I onaj nedovoljan Orbinov prikaz Hrvatske, i ova njegova tvrdnja o udaljenosti Hrvatske zahtevaju izvesno objašnjenje od strane naših
prvenstveno hrvatskih. Kako se ovo slaže sa onim tvrdnjama o jedinstvu Dubrovnika i Hrvatske? Kada se uzme u obzir ovaj Orbinov postupak prema Hrvatima, svakako neshvatljivo zvuče Foretićeve reči da kod dubrovačkih pisaca "dolazi do izražaja i
zauzet stalnim ratovima sa Dubrovnikom, knez Lazar oteo od njega veoma bogat Rudnik. Orbinov navod tačan) u Srpskom carstvu situacija se nije mnogo izmenila jer Mrnjavčevići nisu išli do kraja i to je osnovni
S druge strane župan Nikola nije otvoreno zaratio sa knezom jer je u boju na Kosovu ljuto stradao (sve to pod uslovom da je Orbinov izveštaj tačan), a već duže vreme ratovao je i sa Dubrovnikom i sa bosanskim banom Tvrtkom pa mu je to sve oduzimalo
manastira Mileševe i njegovih monaha u crkvi pomenutog mesta, prozvavši se Stefan Mirče "(Mavro Orbin). Koliko je ova Orbinova informacija oko Tvrtkovog krunisanja u Mileševi tačna ostaje stvar procene (niti jedan drugi izvor to ne spominje),
stranama otprilike mesec dana bez veće štete za onaj kraj. Zatim se vratio u svoje pokrajine "(Mavro Orbin). Orbinovi nisu poznati istoriji, ali nije nemoguće da je osim sukoba za koje mi znamo kroz istorijske izvore (i to one sačuvane),
bili su razlog što se Đurađ sporazumeo s despotom i što su docnije živeli kao prijatelji "(Mavro Orbin). Ukoliko bi Orbinovo viđenje bilo tačno tada je očigledno da se Đurađ pomirio sa despotom ne zato što je mislio da to tako treba već isključivo
" (Mavro Orbin). Posle izvesnog vremena Ugari ne mogavši da postignu nešto više, odustanu od daljnjeg pohoda. Orbinova priča, koja nema svojih potvrda u istorijskim spisima. Nije poznato da je tih godina bilo nekih sukoba između Ugara i
nekih sukoba između Ugara i Srba, a da je bilo, o tako krupnim vojnim akcijama moralo je negde ostati traga. Ako se odbaci Orbinova tvrdnja o provali Ugara u Srbiju, njegovi navodi o pregovorima Dušana i Ludviga zaslužuju pažnju. Najpre zato što
strane prema njemu. Ne treba misliti da su Nikola Altomanović i Lazar Hrebeljanović, bez obzira na to da li su gornji Orbinovi navodi tačni, imali prema caru Urošu nešto bolji odnos negoli što je to imao Vukašin. I oni su nesretnoga cara gledali da
dubrovačkog poslanstva zaustavila je Vukašina da sa sakupljenom vojskom ne napadne na Dubrovnik. Ovaj navod Orbinov uklapa se u opis bitke na Kosovu koji je dao nešto ranije, tako da izgleda da je car Uroš zaista jednog momenta (uz