prudove Drini valovitoj, s njime ide paša Ali-paša, a za pašom sva ostala vojska. Ali-paša Meha sjetovaše: "O joldašu, Orugdžiću Meho Srpska vojska Drinu vodu pređe i pred vojskom srpske poglavice: prvo jeste Lazarević Luko, koji Šapcem komendira

, turskog dušmanina, jer ti jesi Bijeljini glava, a nijesi samoj Bijeljini, već si glava na po Bosne slavne. Al ' besjedi Orugdžiću Meho: "Ne budali, pašo Ali-pašo Evo ima tri godine dana otkako je Kulin poginuo u Mišaru polju širokome: sablja mu se

zbijat Turke u buljuke. A zaosto Lazarević Luko, pa se Luko pred logorom kreće preko polja kano i planina. Dalek ' bješe Orugdžiću Meho, dalek bješe pred svojom ordijom, na đogatu konju vilovnome; pod njime se đogat pomamio, preko sebe b ' jelu pjenu

kad male puške poizbace, obojica konje zaustave, puške pune, sa konja govore, jedan drugom ljute jade daje. ' Vako reče Orugdžiću Meho: "More, vlaše iz koje s ' nahije, kako li se zoveš po imenu? Imadeš li ostarjelu majku, jesi li se, more, oženio?

; da se nisi skoro oženio? Postaće ti majka kukavica, ostaće ti bula neljubljena, - s kime si se danas poćerao "Besjedi mu Orugdžiću Meho: "Ni ja, vlaše, imena ne krijem; ja sam, more, ispred Bijeljine, po imenu Orugdžiću Meho, kojino sam Bijeljini

si se danas poćerao "Besjedi mu Orugdžiću Meho:" Ni ja, vlaše, imena ne krijem; ja sam, more, ispred Bijeljine, po imenu Orugdžiću Meho, kojino sam Bijeljini glava, pancirlija nad po Bosne glava. Evo ima tri godine dana otkako je Kulin poginuo u

Miloš dočekati Meha na desnicu i na oštru sablju. neka vide vojske obadvije kako đetić od Srbije s ' ječe; a, kad viđe Orugdžiću Meho, prepade se, da ga bog ubije, na daleko svog konja ustavi, pa potrže dvije puške male, nanišani obje na Miloša.

. obadvjema živu vatru dade, obje pukle, ostanuće puste; al ' Milošu bog i sreća dade nijedna mu rane na zadade. A kad viđe Orugdžiću Meho đe ostade Miloš na đogatu, prepade se, sramota ga bilo, pa on od strah ' obje puške baci. dade pleća bježat u ordiju.

strah ' obje puške baci. dade pleća bježat u ordiju. Njega ćera Pocerac Milošu na đogatu konju vilovnome: "Stani, more, Orugdžiću Meho. obazri se da se ogledamo, sramota je bježat sa mejdana; nije šala - dvije vojske glede. "Al ' se Turčin ne smje

. Zlu se Miloš tomu domislio: on poteže pušku kuburliju, pušci Miloš živu vatru dade. Puče puška, zapjeva Milošu, Orugdžiću na žalost odjeknu: vrag dogodi te Meha pogodi. Poče Meho dremat na đogatu, a Miloš mu stade govoriti: "More, Meho, je l '

Miloš sabljom i desnicom. prema sebe udario Meha na dohvatu po bijelu vratu, ujednom mu odsiječe glavu. Kad pogibe Orugdžiću Meho, ostali se prepadoše Turci; od sve vojske pogibe im glava. Onda Srblji u glas povikaše a na Turke složno udariše. Da