Zakona o izboru narodnih poslanika koje se odnose na postupak utvrđivanja i raspodelu dobijenih mandata. osporenog člana, koje su "pale" na oceni ustavnosti propisano je da će podnosilac izborne liste (stranka ili koalicija
, niti povredu prava na zaštitu fizičkog i psihičkog zdravlja iz člana 68 Ustava. Sud je pritom ocenio da je donosilac osporenog akta zakonom bio ovlašćen da opštim aktom bliže uredi način i postupak ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog
je prisustvovalo 33, od ukupno 39 odbornika SO Sjenica, a za razrešenje N. N. je glasalo 25 odbornika. U obrazloženju osporenog rešenja je istaknuto da je predlog za razrešenje, koje je uputilo 23 odbornika, opravdan s obzirom da je utvrđeno da N. N
godine i I - 3 U 11639 / 11 od 17.11.2011. godine, budući da je otklonio učinjene povrede pravila postupka dispozitiv osporenog rešenja je jasan i određen, a obrazloženje rešenja sadrži razloge i pravne propise za datu odluku.
kojima se osporava da je sprovedena rasprava po pitanju razrešenja podnosioca zahteva, kao i navodi da u obrazloženju osporenog rešenja nije označen datum kada je podnet predlog odbornika za razrešenje podnosioca, što je bitna okolnost za
postupka razrešenja N. N., kao predsednika SO Sjenica, i to upravo zbog nepostojanja dokaza koji se u obrazloženju osporenog rešenja navode kao odlučujući za rešavanje, a koji su tužbom osporeni.
rešenju nepokretnosti nisu jasno označene s obzirom na stari i novi premer, jer su oznake parcela i nepokretnosti iz osporenog rešenja bile dovoljne za uknjižbu rešenja o restituciji u zemljišnim knjigama, nakon čega je sledio postupak prenosa
nije pravilno i potpuno utvrđeno da bi materijalno pravo moglo da bude pravilno primenjeno. Ocenjujući zakonitost osporenog rešenja Upravni sud je našao da je tuženi organ, Direkcija za restituciju Republike Srbije, postupala po zahtevu koji
presudom I-1 U 6612 / 10 (2009) od 12.05.2011. godine, pravilno zaključio da su u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rešenja učinjene povrede pravila postupanja koje su od uticaja na pravilnost i zakonitost rešavanja ove upravne
postupku. Stoga je, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pobijanom presudom pravilno odlučeno o zakonitosti osporenog rešenja, kada je isto poništeno i predmet vraćen tuženom na ponovni postupak, a razloge date u obrazloženju presude u
, Ustava Republike Srbije i Evropske konvencije o ljudskim pravima, jer je ispitujući u upravnom sporu zakonitost osporenog rešenja pobijanom presudom ocenio sve iznete navode, dokaze i činjenice utvrđene u upravnom postupku i u
2010 - 05 od 08.10.2010. godine i to rešenje poništio, jer je doneto od nenadležnog organa, a stavom drugim dispozitiva osporenog rešenja usvojen je prigovor i V. s. M., dodeljuje se epizotiološka jedinica koja obuhvata naseljeno mesto U.
koje se može podneti protiv odluke ministra donete na osnovu ovog zakonskog ovlašćenja, niti se u obrazloženju osporenog rešenja navodi drugi pravni propis kojim je predviđeno da se ovo pravno sredstvo može podneti protiv takve odluke.
, s obzirom na sve činjenice i okolnosti, organ može ranije rešenje poništiti ili ukinuti. osporenog rešenja pozvao na odredbe člana 248. Zakona o opštem upravnom postupku. Stavom prvim dispozitiva tog rešenja,
ponavlja postupak okončan rešenjem od 08.10.2010. godine, i isto se poništava. Međutim, u uvodu niti u obrazloženju osporenog rešenja nije navedena zakonska odredba na osnovu koje se postupak ponavlja po službenoj dužnosti, niti su dati