klasika bila su pod vidom večnosti. Površni čitaoci, čujući o Geteovu panteizmu , o Geteovoj averziji prema hrišćanskoj crkvi, govore kašto o Geteu
(teologije i filozofije), apofatičkom poimanju Boga, racionalizmu, panteizmu , o utiranju puta sholastici... u misaonom sistemu J. S. Eriugene.
saglasnija sa Božanskim rečima, F. Koplston kontraverzu o njegovom panteizmu i ispravnom hrićanskom učenju razrešava sledećim zaključkom: Objava
servira, on ne odlazi u crkve, već traži i čeprka po budizmu, hinduizmu, panteizmu , po starim paganskim mitovima i vradžbinama, smatrajući da je u njima
ili engleskog tipa, već prirodna religija doduše, mestimično bliža panteizmu i deizmu nego što bi to izvorno pravoslavlje dopuštalo što znači,
je sa skolastičkom filosofijom, a monistički spiritualizam je u panteizmu koji se shvata ili kao prost idealizam ili kao Kantov apsolutizam.
i pogled na svet. Filosofska misao, koja je u Indiji uvek naginjala panteizmu , izgradila je teoriju obrazovanja sveta putem emanacije (izlivanja)
Sirije sve do turske Kilikije. Učenje im se temeljilo na sufijskom panteizmu , a prorok do koga su držali bio je Persijanac al-Hallaj, zvani Grebenar