i podsticaj sredine Averkije ravnoapostolni. U vreme cara Antonina beše sv. Averkije episkop u gradu Jerapolju Frigijskom. U tome gradu beše
2013 je da se smanji broj infarkta i moždanih udara. Averkije episkop u gradu Jerapolju Frigijskom. U tome gradu beše ogromna većina neznabožaca, a sv. Averkije upravljaše svojim
Antonina beše sv. Averkije episkop u gradu Jerapolju Frigijskom. U tome gradu beše ogromna većina neznabožaca, a sv. Averkije upravljaše svojim malobrojnim stadom tugujući u srcu zbog tolikog mnoštva neznabožaca, idolopoklonika, i moleći se
joj molitvom povrati vid, te poverovaše u Hrista Publije i majka njegova i množina drugih ljudi. Pod starost bi sv. Averkije pozvat u Rim, gde isceli poludelu carevu kćer. Nekoliko puta javljaše se Gospod Hristos Svome vernom sledbeniku.
Moskvu. I sav narod sa suzama radosti proslavi Boga i Presvetu Bogorodicu. AVERKIJA , episkopa Jerapoljskog
mu u ruke žezal govoraše: Averkije, idi sada u ime moje i ovim žezlom polupaj načelnike zablude - Prenuvši se od sna Averkije razumede da mu se u viđenju javio sam Gospod, jer oseti u srcu svom neiskazanu radost. I ispunivši se revnosti on odmah
i ne mogahu da shvate šta je to. I potrčavši u hram, oni ugledaše idole bogova svojih gde polupani leže na zemlji, i svetog Averkija kako parčad idola gazi nogama i razbija ih žezlom. I uplašiše se žreci. A sveti Averkije, obrativši se njima, reče sa
kuću Averkijevu; jer mi se bojimo da požar ne zahvati sav grad, ako vi zapalite Averkijevu kuću. Bolje je da uhvatimo Averkija , pa ili da mu sami sudimo po zakonu, ili da ga pošaljemo na viši sud. Dok je uzrujani narod tako grajao i već hteo da napadne
na viši sud. Dok je uzrujani narod tako grajao i već hteo da napadne na Averkijev dom, neki episkopovi susedi otrčaše k Averkiju u njegov dom; oni zatekoše svetog episkopa gde poučava sabrane oko njega verne, i ispričaše što čuše u narodu, koji hoće
idola, i obaveetiše ih da Averkije usred grada uči ljude Hristovoj veri. Čuvši to, svi se još više razjariše protiv Averkija , što on ne samo idole njihove polupa nego se, eto, drznuo da i veru svoju hrišćansku javno propoveda. U takom besu oni
i gristi ruke svoje. Zatim pavši na zemlju, oni se valjahu, i penu bacahu, i često užasne krike puštahu, zapomažući: Averkije , zaklinjemo te jedinim istinitim Bogom, koga ti propovedaš, ne muči nas pre vremena. Užasnuti ovako strašnim
od straha. I zaboravivši radi čega su došli, oni stišani u nedoumici čekahu šta će biti, i šta će sa tim mladićima učiniti Averkije , koga đavoli mole da ih ne muči. A sveti Averkije stade se moliti, govoreći: Oče vozljubljenog Sina Svog Isusa, Ti nam
ruke svoje na njih. Čuvši njegovo učenje i videvši čudesa, svi ljudi poverovaše u Gospoda Isusa Hrista, i moliše svetog Averkija da ih krsti. No pošto već beše veče, svetitelj odloži njihovo krštenje za sutradan, naredivši svima da se pripreme za
žena po imenu Friela, majka Evksenijana Poplijana, namesnika carskog na Istoku, bejaše slepa. No čuvši za svetog Averkija da isceljuje mnoge i razne bolesti, ona naredi te je odvedoše k svetom Averkiju. Zatekavši svetitelja gde uči narod,
Istoku, bejaše slepa. No čuvši za svetog Averkija da isceljuje mnoge i razne bolesti, ona naredi te je odvedoše k svetom Averkiju . Zatekavši svetitelja gde uči narod, ona pade k nogama njegovim, moleći ga da joj otvori oslepele oči njene. A