. Slava Onome koji ti je dao snagu, koji te je proslavio i koji kroz tebe daruje svima isceljenje. Proterije . Ovaj svetitelj beše prezviter u Aleksandriji u ono vreme kada patrijarh u tom mestu beše jeretik Dioskor, jedan od
, Dioskor zbačen s prestola patrijaršijskog i poslat u zatočenje. Na njegovo mesto bi izabran ovaj pravoverni muž Proterije . On upravljaše crkvom sa revnošću i ljubavlju istinskog sledbenika Hristova. No sledbenici Dioskorovi ne prestaše
Hristova. No sledbenici Dioskorovi ne prestaše stvarati metež u Aleksandriji. Pri jednom takom krvavom metežu Proterije izađe iz grada s namerom da se privremeno udalji, ali mu se na putu javi prorok Isaija i reče: "Vrati se u grad, ja čekam da
svojom jeresi. U to vreme u Aleksandriji beše jedan pobožan i u pravoslavnim dogmatima nepobediv prezviter, po imenu Proterije . On beše svetog života, i ispunjen bogonadahnutog razuma i mudrosti. Videći da vrlo mnogi prilaze patrijarhovoj
razuma i mudrosti. Videći da vrlo mnogi prilaze patrijarhovoj jeresi, koja je bulaznila da je u Hristu jedna priroda, Proterije im se moćno protivstavljaše nepobedivim rečima. Patrijarh Dioskor beše ljut na njega. Ali, želeći da ga pridobije za
Sabora, bunili se i borili među sobom, pa i na patrijarha posegnuli. Jer bezumni buntovnici vikahu na svetog Proterija , nazivajući ga preljubočincem, pošto je živom arhijereju Dioskoru, iako je u zatočenju, preoteo nevestu njegovu -
. Pogođeni time, a naročito oskudicom u hlebu, jer ih glad mučaše, građani se umiriše, i moliše presvetog patrijarha Proterija da ide i umoli za njih cara. Presveti ode, zauze se kod cara za svoj grad, i skloni cara na milost, te sve dobi što je tražio.
složiše se, i svi se skupiše. I odoše u Aleksandriju kao u rat, dišući gnevom na nevinog pravoslavnog arhijereja Božjeg Proterija i želeći da ga oteraju iz crkve. Za to vreme Timotej u Aleksandriji jedne ljude prevarom pridobi, druge tajno potkupi, i
carskih, ni kakvog suda. Jer su svu nadu polagali na pobunjenike i na mnoštvo zavedenih inoka. A presveti patrijarh Proterije , kada vide takav metež, i da ni od koga nema pomoći i zaštite, i da carski namesnik nije u gradu, odluči da beži. I on noću
raspoznade svoj mučenički kraj, on se vrati i uđe u crkvenu krstionicu. Dišući ubistvom, pobunjenici tražahu Svetog Proterija svuda. A kad saznadoše da je u krstionici, oni ga najpre zatvoriše tamo. Zatim, prelašćeni Timotejem, oni uđoše kod
Subotu, 457 godine. Ali ubicama i to ne beše dosta. Nezasićeni nevinom krvlju, oni svoj bes uvećaše: mrtvo telo, svetog Proterija za noge vezaše, pa ga kroz grad vukoše, udarajući ga čim stignu, tako da ga celo izdrobiše. A što je još nečovečnije, neki
, skverni i bezbožni jeretici, svetog ugodnika Božjeg proglašavahu skvernim Posle takvog zverskog umorstva svetog Proterija , psevdopatrijarh Timotej Elur posla svoje vojnike u sve egipatske gradove, da proteraju pravoslavne arhijereje, a
od takvog nasilja. Caru i patrijarhu beše veoma žao zbog nečovečnog ubistva velikog arhijereja Božjeg Proterija . I car odmah posla svoje dostojanstvenike sa vojnom silom, te pokažnjavaše pobunjenike: jednima ruke otsekoše,
najpre đakon crkve Madiolanske, i imaše mnoga viđenja. Promislom Božjim doveden u Aleksandriju, gde ga patrijarh Proterije , prema jednom nebeskom otkrovenju, rukopoloži za episkopa zemlje Omiritske, u južnoj Arabiji, koju sveti car
po prestavljenju i nasledi na arhijerejskom prestolu, ispriča ovu istinitu stvar. Senator neki pravoverni, po imenu Proterije , obilazeći sveta mesta, namisli da sveju kćer da u neki manastir na službu Bogu. Ali đavo, koji od iskoni nenavidi dobro