jo Vuk drugu knjigu narodnih pesama i na kraju je dao kao dodatak za nekoliko pesama i note, koje je složio (kao što narod pjesne pjeva) i za klavir ugodio G. Franc Mirecki (Poljak) [ 67 ]. Mireckog je Vuk upoznao kod Osolinjskog.

s ljubopitstvom kao da ga jošt nikad nijesu vidjeli; svak muči, niko ništa. pjesna kolom ne okreće? Ko će ljepšu slavu doživjeti? Na svijetu što bismo tražili do ovoga što ni bog darova? Ja već nikad u mome

ti od onoga plemena gorskoga koje se svagda otličava [ lo ] svojim mužestvom od k [ ad ] su Turci u Evro [ pu ] došli i koje se u pjesnama srpskijema toliko... slavi treba... ove... blago... smatraš,... duša svakojega... Černogorca... tvojega plemena

1845. pjesne i već ih dobro čislo imam u rukopisu, kojima sam dodao i od pečatanih one o Karađorđiju. Ja sam namjeravao ove pjesne dati

pjesne i već ih dobro čislo imam u rukopisu, kojima sam dodao i od pečatanih one o Karađorđiju. Ja sam namjeravao ove pjesne dati pečatati u Lajpcigu, gdje bi po mojoj želji mogle izići u velikoljepnom izdaniju; no počem sad tamo polazi g-n

prevashodi sve ostale u kojima se što dosad srpskoga pečatalo i da ima dobre korektore, pa zato i šiljem iste pjesne u rukopisu Vama, učtivo moleći Vas da biste izvolili dati ih pečatati u 8 velikom na velin papiru i ukrasiti ih obrazom

, koji će i usmeno imati čest preporučiti Vam za krasotu izdanija. pjesne u red, i po ovom redu, molim pokorno, blagovolite dati naredbu da se i pjesne jedna za drugom pečataju.

, pjesne istorija junačka, epopeja narodna. U njima čovjek može vidjeti kakav je narod koji ih pjeva. Ja sam ljubitelj poezije.

, a sve pečali imaju neko svoje udovoljstvije. Čovjeku je gotovo, kad mu dođe, slatko plakati kao pjevati. Ja ovako našu pjesnu razumijem,

drugo nije. Oni pet šest svud oblete vjerno; viđu na njih i po laju znadem da zlotvora nema oko tora. Uzmem gusli, načnem pjesnu pojat. Nju pojući, čujem oči teške, na desnu se, sretnju, nagnem stranu, prevari me san, no gvozden, malo. Probudim se,

s nožem u pojasu. Pred zoru je, i tišina mrtva; glas ničemu čut ne mogu umnu, dosim vjetru đe trepeće liste, zlatokrilke pjesnu nad cvijećem, blek ovčice i jagnjeta mlada, jošt i polet s Lovćena sokola za zelenokrilom jarebicom. Al ' sve nešto

žestokijem valom i zanese prestol i boginju, dvor božestva pomrači srpskoga, a u mračni šćera sincir vile, mjesto pjesne da kukaju tužne Nav ' jek zađe sunce Nemanjino od srpskoga roda i plemena. Ah, ka s ' igda upuštiti moga, slavoljubna ruko

iz 1793 / 1794. - Dositej Obradović podstiče tršćanske srpske trgovce da finansiraju ustanak i u Veneciji štampa Pjesnu na insurekciju Serbijanov, posvećenu Karađorđu i ustanicima. - U Budimu Gavrilo Kovačević objavljuje Pesn

priložnike i ktitore... Makni perom po ' artiji, pa neka zasija sunašce sa nebesa, zamiriše tamjan sa oltara i odjeknu pjesne i molitve...

, on ubrzo presvisnu od žalosti, a na Zmijanju nastade vrijeme, teško i mučno vrijeme, djeco, onako vrijeme što se u pjesni spominje: