. Posilović za čiji je jezik pokazano da je ikavsko-ijekavski. M. Rešetar je,
da je ikavsko-ijekavski. M. Rešetar je, izučavajući jezik Pavla Posilovića (Cvijet od kriposti), konstatovao da Posilović« miješa ikavski i
jezik Pavla Posilovića (Cvijet od kriposti), konstatovao da Posilović « miješa ikavski i jekavski govor, i to baš kako kaže natpis toga njegova
" kako je nazvao ćirilicu i naš jezik - koji je već bio načinio fra Pavao Posilović , biskup skradinski, a da ga je on, "Kristo Mažarović, vlastelin
ne umiju štiti slovinskijem slovim ". [ 438 ] Bosanski franjevac Pavao Posilović , čiji je prevod Mazarović transkribovao iz ćirilice u latinicu, ali i
pesama. Bosanac rodom (iz Glamoča), a docnije skradinski biskup Pavao Posilović , dao je dva zbornika Naslađenje duhovno (1639.) (u glavnom prevodi iz
Sedam trublji od talijanskog franjevca B. Kambija, koga je prevodio i Posilović . Latinicom objavljena su opsežna bogoljubna dela Ivana Ančića, koga
u ona slova i naša je štampa ostavljena i zabačena posli Divkovića i Posilovića . Pored tog, Margitić ima malahnu kompilaciju Fala ot sveti, niz
svojih prethodnika i znamenitih bogoslovenskih pisaca Divkovića i Posilovića , pisali samo ćirilicom, [ 134 ] koju Divković zove "srpskiemi slovima "
ili preštampavana ćirilicom (Divković, S. Matijević, Pavao Papić, Posilović , Margitić i dr.) utiče i na srpske pisce da se odluče za narodni jezik (
Krajačevića, Petretića, Habdelića, Babića, Šitovića, Margitića, Posilovića , Divkovića, Venclovića, pa na svoj način i kod Grabovca i Kačića.
franjevaca XVII i XVIII veka, kao što su Matija Divković ili Pavao Posilović , naročito narodnim jezikom ispričane legende iz njihovih spisa i
djece, u obitelji siromašnoga seljaka Imbre i Ane (Jane, rođene Posilović ). Od rođenja je patio od prevelike kratkovidnosti koja se s godinama