i druge glagole nepotpune predikacije, kao i uz izraze (obično bezlične) nepotpunog značenja (imeničke, pridevske i priloške sintagme, npr. vreme nam je putovati, rad sam odgovoriti pozitivno, lepo mi je živeti i u braku i izvan njega).
su da aktivno koriste kompleksne sintaksičke strukture s velikom preciznošću (present perfect, going to i futur, priloške odredbe). Imaju izgovor i intonaciju približno kao i izvorni govornici.
) čega? čiji? Upotrebljava se sa predlozima i bez njih. U rečenici u gnitiv je atribut, objekt, imenični deo predikata, priloške odredbe (mesto, vreme, način, uzrok, cilj) i logički subjekat.
rečenični članovi su: priloške odredbe.
novih podataka) kazuje ono što znači imenica. Službu apozicije obično vrši skup reči u kojem je imenica glavni član. Priloške odredbe
) kazuje ono što znači imenica. Službu apozicije obično vrši skup reči u kojem je imenica glavni član. Priloške odredbe su glagolske dopune kojom se iskazuje vreme, mesto, način, količina ili uzrok vršenja radnje iskazane
njihovim naizmjeničnim slijedom u vremenu. Simptomatični za ovo labavo uvezivanje su česti vremenski navodi. Priloške odrebe vremena te godine i tog leta prožimaju tekst poput lajtmotiva i svi odjeljci uz samo jedan izuzetak počinju
: priloške odredbe (Ivan uvek sedi pored Jovana).
koji se nalaze iza glavne reči mogu biti imenice, imeničke zamenice i imeničke sintagme sa predlogom ili bez njega. Priloške sintagme u rečenici imaju službu priloških odredbi.
prilog prošli. priloške odredbe, dok je cela sintagma najčešće u funkciji priloške odredbe za način ili vreme.
članovi glagolskih sintagmi imaju funkciju objekta ili priloške odredbe, dok je cela sintagma najčešće u funkciji priloške odredbe za način ili vreme.
objekat (Ana piše novu knjigu). priloške odredbe (Sećam ga se kroz maglu).
odnosi a pored toga i kao relativne i sastavne rečenice. Ja sam se ovde ograničio na tumačenja glagolskih priloga kao priloške rečenice.
mogao da uporedim, danski prevodioci su više skloni da glagolske priloge prevode kao naporedne rečenice nego kao priloške rečenice.
(imenica je glavna reč) Milošev stari istorijski atlas Priloške sintagme (prilog je glavna reč) izrazito dobro