oni vjeru brane, trijebi ' e, od pakla na sramotu križ dobitnik da ostane. Tim Zmaj zaman od sjevera proć česarskom Orlu prši : vojska tvâ mu skube pera i ognjena krila krši. Ali ' e vrijeme, da svit sluša, kako ljubav u radosti druži tebe kralja od
pastiri stada pase strenitelja turskijeh sila popijevahu u sve glase. Jur na krilijeh od vjetara glas po svemu svijetu prši ko kraljević silna cara kopja slomi, sablje skrši. U vedrini nad oblacim s istoka mu do zapada sunce upisa zlatnim
gluhom molim, ni daleče ke ne vidim. "Zatrvljena zatočnica svoje ovako tužbe svrši i čuvene od vjetrica ki oko nje tiho prši . Čim u smeći i u plaču tako tuži dikla mlada, glas iz luga jedan začu gdi se u gorske dipli sklada, kojijem pastijer u
ona vele s drugam plovuć sred jezera negli od mora vile bijele i od spijevoca kufa pera. Čim nje vlažni pram od kosi tiho prši s hlatka blaga, iz zlata joj biser rosi po cvjeticu lica draga. Ovaka se njegda objavi i božica svijetla od lova i po
tijesne, prid kim, s krunom tko ' e na glavi, prostrt na tle trepti i čezne. I ako sam još Oro sivi proć istočnom Zmaju prši , nabunjeno jato krivi komu ognjena krila krši. Zato, o slavna i čestita kuće otmanske kruno, vidim da početak carstva
brža neman grda Na zlo, nosi krila od sove: Dosta ' e rijeti: bješe srda, Ljubomornos ka se zove. Ku, gdje muklijem krilom prši , Kad sotona vidje prika, Da zla djela sva navrši Hrapavijem joj grlom rika: O jazova našijeh slavo, Glas koje se posvud
Umuknuše svačji trudi, Ona jedna slatkoj doći Svoj boljezni vrha žudi. Tijem dok vjetric tihi i blagi Proz naranču milo prši , Raznoseći miris dragi Kud perivoj lijep se vrši; Il dok šturak krotke u glase Milo šturi doli u travi: Sama sobom i ona se
, Slatki brače, ah, slobodi, Čijem te skoro nebo blago U slobodu zlatnu vodi. Ah, čestiti slavni dane, Tvojim krili brže prši , Da mom srcu lijepa osvane Zora, i zled se njega svrši I s radosti u plač mio Da ne udri dikla mlada, Mnijem da još bi velji
, a još teža glava volujska. Nasmija se grohotom Morski kralj, te kako u zlatnome pijesku počiva, tako oko njega pijesak prši od smijeha.
vrište: prši , a za njima ovce i janjići. Ne ustaviše se sve do sela, gdje ih dočekaše na kućnim vratima djed i baka. Dočekaše ih,
ovo čudo od Lijanova topa, preglomazno je za jednu partizansku četu u vječitom pokretu. prši kad saonice s Lijanovim topom stigoše na mali zaravanjak pod rijetkim hrastovima, odakle se dobro vidjela Vajagića