bezimenu slovensku boginju, čiju su sliku Ljutići nosili na svojoj zastavi. Zna da su Sloveni imali idole, i opisuje i Radgosta i Retru. Spominje u hramu među mnogim drugim idolima samo Svarožića. Veli da svaki kraj ima svoje božanstvo koje štuje.
; i ako ima dosta spomenika o njemu. Radgosta kao boga sumnjali su naučenjaci (Brückner) verovatno zato što je još Titmar mislio da je ime Radgost, ime jednog grada,
kao božanstvo prema mišljenju Adama Bremenskog (Kruse, Lisch, Bernar); napokon su naučenjaci izjednačivali Radgosta sa Svarožićem (Niederle, Giljferding) svakako iz toga razloga, što su izgleda i Titmar i A. Bremenski opisivali
i A. Bremenski opisivali jednog te istog boga; Titmar pod imenom Svarožića (Zuarasici) a A. Bremenski pod imenom Radgosta (Radigost).
A. Bremenskog donekle izgladio, Gilferding tvrdi, da je Titmar o Radgostu pričao po čuvenju. Radgosta nalazilo se u gradu Radigošću, u zemlji Ljutića a plemenu Ratara. Grad Radigošće dobio je to svoje ime svakako po imenu
se u gradu Radigošću, u zemlji Ljutića a plemenu Ratara. Grad Radigošće dobio je to svoje ime svakako po imenu boga Radgosta .
. "/ Titmar VI 23. / Radgosta nego Svarožića. Po treći put nalazimo gatanje pomoću konja, a način gatanja je opet posve drugačiji nego onaj kod
zarobljenikom Retarijana, nije hteo da se odreče svoje vere. Radgosta , i to pričajući o jednoj borbi između plemena Ljutića i Retarijana "koji usled starine svoga grada i glasovitoga hrama
historia, Salcburg, 1710. / u svom delu "Moravia Sacra" veli da brdo Radhost u Moravskoj duguje svoje ime nekom idolu Radgosta , pa veli dalje: "Beše na tom brdu jedan hram Radgosta (Radhosta). Nekada neznabošci slavljahu tu, prvih dana posle
" veli da brdo Radhost u Moravskoj duguje svoje ime nekom idolu Radgosta, pa veli dalje: "Beše na tom brdu jedan hram Radgosta (Radhosta). Nekada neznabošci slavljahu tu, prvih dana posle letnje solsticije, praznik posvećen bogu. Danas još na
se zvao Radagost; u nas postoji ime Milogost, u Čeha Nostirád, a u Galiciji selo Radgoszcs. Mater Verborum upoređuje Radgosta sa Merkurom.
kao slovensku boginju ipak zato njena egzistencija kao boginje nije dokazana. Premda nju i Helmold navodi uz Proba i Radgosta , a Mater verborum ju naziva dea frumenti, izgleda da ona ipak ne spada u Panteon slovenskih bogova, i da je sve ovo o njoj
sa hrišćanskim popovima; priča (III, 60) da je u ovom istom gradu Retri i vladika Jovan bio prinesen na žrtvu bogu Radgostu . [ 24 ] Dokazuje nam da su stanovnici Rujna bili više odani kultusu zlih božanstava nego ostali Sloveni (Descriptio
g. Kruse, slažući se sa Lišem (Lisch) drži, da se on vara, i pridružuje se mišljenju Adama Bremenskog, koji u imenu Radgosta gleda jedno božanstvo, koje je obožavano u gradu Retri. Naš zemljak (Francuz) g. Bernar istog je mišljenja u svojoj
, Radgost bog zemlje Obotrida. " Radgosta kako na prsima nosi štit sa crnom goveđom glavom; u ruci drži sekiru, a na glavi mu je i jedna tica. Jedan izdavač hronike