Peene; Ratari (Retheri, Redaru) prebivali su uz vodu Peene i to po svoj prilici na južnoj njezinoj strani; Ranci ili Rujanci (Rugiani) prozvani su po ostrvu, na kojem su življeli, a ostrvo se zvalo Ruja i Rana, danas se njemački zove Rugen, a
moradoše pustiti u boj, a Oton ih krvavo razbije. Widukind piše, da su Otonu i Geru pomagali Slavene razbiti Ranci ili Rujanci . Nebratskomu ovomu činu čudili bismo se kod svakoga drugog naroda, ali pri polapskijem Slavenima nema čuda u
grupacije nalazila su se manja plemena, kao što su: Milčani, Glomačani, Studorani, Nišani, Prekopjenci, Dolenčani, Rujanci , Drevljani, Glinjani i druga.
pritiskom iseliše u Maćedoniju, a koje je car Justinijan Rujanci bili su najuglednije pleme srpsko i svi Baltičko-polapski narodi dolazili su u njihov grad Arkonu gde je bio čuveni
u želji da oplijeni tako bogat grad, sastavi veliku flotu s kojom nasrnu na grad, zauze ga, opljačka i sravni sa zemljom. Rujanci , stanovnici otoka Rujane, imahu brodovlja u velikom broju, te krstareći onim obalama pričinjahu velike štete, a
velike štete, a ponajviše danskim kraljevima s kojima se često sukobljavahu. Witikind Nizozemac u 3. knjizi piše da Rujanci ljeta Gospodnjega 809., sastavivši flotu od 830 lađa, napadoše kraljevinu Dansku i istočnu Friziju, a uz ostala zla
Kristovu, plaćaju danak i iskazuju posebno štovanje svetom Vidu, koji u to doba bijaše među onim pukom nadasve štovan. Rujanci plaćahu danak sve dok poživje Karlo Veliki, no nakon njegove smrti odbiše plaćati danak i pridržavati se vjere
. Kad bi mu svi uglas nijećno odgovorili, stao bi moliti svog idola da im dade da ga se sljedeće godine još manje vidi. Rujanci ustrajahu u tim svojim zabludama gotovo punih tristo pedeset godina, a za to vrijeme (prema izvješćima Witikinda
), u Meklenburgu i Hanoveru na sjevernim stranama današnje Njemačke. A od tih baltičkih Srba odvoji se veliko pleme Rujanci i naseli se još sjevernije u samom Baltičkom Moru na velikom ostrvu, koje se po njima prozva Rujan, a Švabe ga danas zovu
se u mnoga premnoga plemena. Najglavnija srpska plemena bjehu; Polapski Srbi, Lužički Srbi, Ljutice, Bodrice, Rujanci i Boji iliti Bojki, (Boji življahu i u sarmatskoj i u češkoj, Bojki, pa i danas ima u Malorusa pleme Bojki.) Za sve vrijeme
, a negđe pod nasljednim starješinama svojim. Za Srbe u sarmatskoj Bojki zna se, da su imali nasljedne knezove, a Srbi Rujanci imađahu svoje careve i posebno svoje carstvo na Rujanu. Rujanci bjehu vrlo veliki junaci, te jedno vrijeme i sva ostala
Bojki zna se, da su imali nasljedne knezove, a Srbi Rujanci imađahu svoje careve i posebno svoje carstvo na Rujanu. Rujanci bjehu vrlo veliki junaci, te jedno vrijeme i sva ostala plemena srpska priznavahu njihovo prvenstvo i vlast. Dugo
plemenom živila su još srpska plemena, u istom prostoru kao: 1. Rani idi Ranci, 2. Volići ili Veljići, 3. Rujani ili Rujanci .