pustivši da ga ona vodi. Tobož on ne zna put, ne zna stepenice, pa ne bi znao kuda da se uputi. Nato svi zapljeskaše: svekre , tako, tako
, okreću se neki zlobno, drugi s podsmehom, gunđaju međ sobom "seljak "," kerpič ", ali ipak zato svi ga glasno pitaju: Svekre , na ćev li si?
, koji dućan biti snajin, za njenu ličnu upotrebu i svojinu. I zato počeše da viču, nestrpljivi, što se ne može ući: Svekre Šta daješ, svekre, za snaju?
snajin, za njenu ličnu upotrebu i svojinu. I zato počeše da viču, nestrpljivi, što se ne može ući: svekre , za snaju?
, te po tome on poznade da nije prala sudove, nego da je sada sigurno razastrla postelju mladencima. svekre dosta je, vreme je... - ohrabrenije na to njegovo ćutanje poče aščika da žuri.
joj reče, ka da posiječe, te pod sobom konja ostavila, naprijed mu ni kročiti neće, pa Latinka svekru progovara: "Mio svekre , Crnojević-Ivo, Maksimu su sreću izgubio, kako s ' drugog zetom učinio. Rašta, svekre, da od boga nađeš? Ako su ga
Latinka svekru progovara: "Mio svekre, Crnojević-Ivo, Maksimu su sreću izgubio, kako s ' drugog zetom učinio. Rašta, svekre , da od boga nađeš? Ako su ga kraste ištetile, ko je mudar i ko je pametan, tome, svekre, valja razumjeti, i svak može muke
kako s ' drugog zetom učinio. Rašta, svekre, da od boga nađeš? Ako su ga kraste ištetile, ko je mudar i ko je pametan, tome, svekre , valja razumjeti, i svak može muke dopanuti; ako su ga kraste našarale, zdrave su mu oči obadvije, srce mu je baš koje je
, i svak može muke dopanuti; ako su ga kraste našarale, zdrave su mu oči obadvije, srce mu je baš koje je bilo; ako l ' si se, svekre , prepanuo, đe je Maksim još tanko dijete, njega čekah za devet godina, njega čekah u babovu dvoru, i još bih ga za devet
, i još bih ga za devet čekala u Žabljaku, u vašemu gradu, nikom ne bih obraz zastidila, ni ja rodu, ni ja domu mome. No ti, svekre , - bogom ti se kunem ja ti vraćaj blago sa jabane, sa vašega vojvode Miloša, te udari na Maksima tvoga, jal ' naprijed ni
, Pa pobježe u bijele dvore. Nju mi pita Vuča dženerale: "Što je tebe, moja snaho draga?" Kazuje mu Velimirovica: "O moj svekre , Vuča dženerale "Sjedi junak u polju široku," U ledinu koplje udario, "Za koplje je konja privezao," A pred njime stoji
se s tom hvalom požurio); ovde nije dato ono psihološko stanje koje izriče pevač. Latinka odgovara svekru: Ako l si se, svekre , prepanuo, Đe je Maksim još tanko dijete (za tragove od krasta već je rekla; 912) = Otóż, teściu, jak się przekwapiłeś