napada iz 11. septembra 2001. tade pribrana da što čvršće prigrli svoju tašnu. Neko je viknuo, gurnuli su je da je skoro pala na hladni mermerni pod, a onda se, uz vrisku žena i odobravanje muških baritona ukaza nešto što joj se činilo gotovo kao nekakvo priviđenje .
, cime ce se dodatno podici interes svetske javnosti za prosperitet ovog podrucja. Dodatne informacije: PR služba Nemanja Petrovic Tel. 065 88 73 003 Marija Jocic Tel. 064 21 99 378 E-mail: marija.jocic@gmail.comEmail adresa je za ticena od spama, morate ukljuciti Javascript u browseru da bi je videli. www.projekatbeograd.com Tade Maia. Jednom prilikom vraćah se, sporim hodom moje kamile, u rodni Bagdad posle posete znamenitom gradu Samari, na obalama reke Tigar, kad ugledah skromno odevenog putnika koji sedeše na jednom kamenu, odmarajući se očito od napornog putovanja. Zaustih da uputim uljudan pozdrav koji razmenjuju putnici što se sretnu, kad, na moje silno iznena enje, on ustade i obrati mi se svečanim tonom: Milion četiri stotine dvadeset tri hiljade sedam stotina četrdeset pet. Potom brzo
Nesretan, zbog toga, a u božje ime, mali Jovica sad sve preuze na sebe, te je za sarane i krštenja više uzimo no iko. Nije to bilo mnogo, samo kolko je njemu bilo dovoljno. Narod kukavni, nema ni za kruha nema ni za graha, prestade i da krštava đecu i da popa zove na opelo. Te godine i avlija zarasla u korovinu, crkva vječito prazna, ko da se nakrivila na jednu stranu, a zvonik pjevaše samo za velike praznike, reda radi. Svi iz sela se tade naprasno sjetiše njegovih dečačkijeh nestašluka te se pustiše glasine da je nikaki čovek, da nikad za crkve nije bio, da ne more bez oca popa sin pop postati i tako sve dok ne dođe sljedeća godina ... Kako sljedeća godina bijaše rodna, opet se sve vrati na isto, samo cijena sarana i krštenja ostade ista. Nije zato što Jovica ne htede da vrati na pređašnje, neg sve poskupilo u zadruzi te se drukče nije moglo izići na kraj s vremenom. Opet narod pohrli u crkvu i opet poče darivati popa
, nas trinaest znamenovatijeh "sjemenarista" stojasmo pred zatvorenom kućom, a dvadeset otaca naših, njeki sjedijahu na prtljagu, njeki čučahu pod zidom. Staklence rakije dodavalo se među njima od ruke do ruke. Vodarice, prolazeći tom ulicom, čuđahu se toj "turmi" na odmoru. Đedo sio na naš šareni kovčeg i priča kako je bilo kad se on učio u Šibeniku . tade ekonoma, rektora, ni ostalijeh potrkušica, nego đaci po dva, po tri ponamještani po najboljim vamilijama, a iz kuće nam donose šenicu, suvo meso, bijeli smok i drugo. Uveče, brate, sijela do ponoći, a danju, kad nema škole, motamo se kroz ulice, te đevojke da se polome, trčeći na prozore da vide bogoslove. Jakako ...
najverovatnije pitaju dal ' se tolika pesma pise zato sto se daje pomen piscu iste ( ups ) . tade , tako i ostade, Da i danas onđe ide rana; Zarad ' čuda, i zarad ' lijeka, Koja žena ne ima mlijeka. "
je 1066 a drugi je 1333, mozda ovi 1333 mogu lakse do 1600 ili mogu i vise od 1600, dok ovi 1066 teze stizu do 1600 i ne mogu vise ( priblizno ) od 1600 i povrh svega traze vise napona. U manuelu za memoriju ( http://www.valueram.com/datasheets/KHX12800D3_1G.pdf ) pise da im treba od 1,7 V-1, 9 V za 1600 MHz ... Moduli nisu bas potpuno isti ali jesu skoro isti u osnovi ... Dodavaj do 1,8 V kako je rekao fingon82 ( ne poznajem amd ) da ne preteras i probaj naterati sva 4 modula da tade na 1600 i CL9. 6. stavi po dva od istih i vidi na kom naponu rade na 1600 MHz ( 2 x800 ) i na CL9 ( 9 - 9 - 9 - 27 ) pa kad utvrdis to probaj da li mogu sva 4 zajedno ako ne mogu vrati jedan par i trazi da ti daju drugi par tako da bude isti onom sto zadrzavas 7. pogledaj slike iz everesta ( aida ) od moga kompa, tu je memorija oznacena kao 1333 a radi na 1600 ( 2 x800 ) i napon je 1,5 V
Bandurović ( Banduri ), Farlati, koji za Neretljane kaže da su "srpsko pleme" - "gens Serbica ". Uostalom, zar pesnik Junije - Džono Palmotić nije osnivača Dubrovnika Pavlimira doveo baš sa bosanskih strana? Zar Palmotić u Pavlimiru nije nalazio onu istu" našu krv "koju je i njegov književni sadrug Marin Držić nalazio u Hercegovcu Mehmed-paši Sokoloviću? Od hrvatskih istoričara koje nije zanela propaganda istorija Armina Pavića i Vjekoslava Klaića, navedimo Tadiju ( Tade ) Smičiklasa, koji je, kao i Šime Ljubić, tvrdio da "od Cetine počimali su srpski predjeli ". Zašto velikohrvatski istoričari izbegavaju objašnjenje one odredbe u povelji Matije Ninoslava bosanskoga bana, datoj Dubrovčanima 1249: ako tuži Srbin Vlaha [ Dubrovčanina ], da se sudi pred knezom [ dubrovačkim ], a ako tuži Vlah Srbina, da se sudi pred banom? Ako Hrvati naseljavaju Bosnu, zašto ih je ban ovde prećutao? U čemu je to pogrešio Smičiklas onom svojom tvrdnjom o
, ne samo kod školovanih Dubrovčana i ostalih Primoraca, nego i kod ljudi iz naših oblasti pod Turcima, osećanje o postojanju jezičke, prema tome i etničke zajednice nekih delova Južnih Slovena, bez obzira na versku podvojenost i državne granice ". [ 70, II, 229 ] Tade Smičiklas za Slavonce jednostavno kaže da su "Rasciani fidei catholicae" ( Srbi katoličke vere ), dotle Stjepan Pavičić, posle toliko godina napretka hrvatske nauke, uporno i neumorno tvrdi kako su se u Slavoniju doseljavali "Hrvati katolici iz Bosne ", Hrvati" iz istočne i srednje Bosne ", pa isti "iz okoline Tuzle" i tako unedogled. Nigde pomena o onim Srbima pravoslavne vere koje su revnosni bosanski franjevci prevodili u katoličku veru. Nisu li oni baš ti Hrvati
u Grahovo, da Grahovo branim od Turaka, a ja poslah moje Crnogorce a pred njima braću Petroviće, a pred svijem Stanova Stefana, te odoše pitomu Grahovu. Kad dođoše na Grahovo s vojskom kod vojvode Dakova Jakova, a bog ubi Dakova Jakova, te on srete crnogorsku vojsku a pred njome moje Petroviće, pa iznese žeženu rakiju, te opoji moje Crnogorce, pa u Turke juriš učiniše, i u vojsku tursku ogreznuše, te ih silni Turci opkoliše, isjekoše moje Petroviće i ostale mlade Crnogorce . Tade su mi oči izvadili i u srcu ranu napravili; kako mi ih tade isjekoše, i danas mi stoji rana ljuta na Turčina Čengić-Smail-agu. Ja u tome sitne knjige pisah na glavare niz Hercegovinu ne bi li se Srbin namjerio ko bi braću moju osvetio na Turčina Čengić-Smail-agi, ne nađe se dobroga junaka; - a, Novica, ako boga znadeš, nejli mene osvetiti, sine A evo ti božju vjeru davam, čestita bih tebe učinio dok je traga i koljena moga. "Kad Novica razumje vladiku, on je njemu tako govorio
Crnogorce a pred njima braću Petroviće, a pred svijem Stanova Stefana, te odoše pitomu Grahovu. Kad dođoše na Grahovo s vojskom kod vojvode Dakova Jakova, a bog ubi Dakova Jakova, te on srete crnogorsku vojsku a pred njome moje Petroviće, pa iznese žeženu rakiju, te opoji moje Crnogorce, pa u Turke juriš učiniše, i u vojsku tursku ogreznuše, te ih silni Turci opkoliše, isjekoše moje Petroviće i ostale mlade Crnogorce. Tade su mi oči izvadili i u srcu ranu napravili; kako mi ih tade isjekoše, i danas mi stoji rana ljuta na Turčina Čengić-Smail-agu. Ja u tome sitne knjige pisah na glavare niz Hercegovinu ne bi li se Srbin namjerio ko bi braću moju osvetio na Turčina Čengić-Smail-agi, ne nađe se dobroga junaka; - a, Novica, ako boga znadeš, nejli mene osvetiti, sine A evo ti božju vjeru davam, čestita bih tebe učinio dok je traga i koljena moga. "Kad Novica razumje vladiku, on je njemu tako govorio:" Al "ću svoju glavu izgubiti al ' aginu donijeti ođe i
Đoka: "Sad što ć.emo, Maloviću Đoko. sad što ćemo, Đoko, od Drobnjaka?" A Đoko ga stade sjetovati: "Čuješ mene, gazi Smail-aga, ti ako ćeš mene poslušati, ti uvati Cerović-Novicu, te Novicu na kolac udari, pa uvati Karadžića Šuja, te vojvodu Šuja ti objesi, a uvati popa Golovića, te mu odbij od rbata meso i desnu mu odsijeci ruku, da ne piše knjige na Cetinje a ostale drobnjačke glavare pod žestoku globu ti udari, i ti uzmi blago u Drobnjaka ; tade će nam sirotinja doći i donijet groše i harače. "To veljaše Đoko Maloviću, a to čuo Karadžiću Šujo, pa odsjede od dorata svoga, pa srdito na kulu izide pred odaju đe aga sjeđaše, nogom desnom vrata otvorio. pa aginu ruku poljubio; a aga mu govorit otide:" Đe si, Šujo, očigledna kurvo, koji meni o nevjeri radiš i odmećeš raju u kaure? "A Šujo mu govorit otide:" Čuj me, aga, gazi Smail-aga: ja nijesam očigledna kurva. no je Đoko očigledna
gazi Smail-aga: ja nijesam očigledna kurva. no je Đoko očigledna kurva, što te laže, te ti blago mami, panjka raju svome gospodaru. "A reče mu aga Smail-aga:" Kad nijesi očigledna kurva, kamo tebe Cerović Novica? "A reče mu Karadžiću Šujo:" Eno, aga, Cerović-Novice U Tušimnju, na bijelu kulu, iskuplja ti porez od Tušimnje; i čuješ li što ću govoriti: đe rečemo, Novica će doći, i kad bi te za to prevario, nemoj mene ništa vjerovati. " Tade poče gazi Smail-aga: "Nek Novica na Pošćenje dođe" Tade reče vojevoda Šujo: "Daj mi, aga, izuna tvojega da ja pođem u Petnicu kuli, da ti, aga, konak siguravam" A aga mu izun darovao. Ode Šujo u Petnicu kuli; kako dođe na bijelu kulu, sitnu knjigu na koljenu piše, opravi je Cerović-Novici, sve mu kaza što je i kako je, i kako se agi zatekao: "No, Novica, moj brate milosni, hajde brže u pleme Drobnjak nećemo li agu prevariti
kurva, što te laže, te ti blago mami, panjka raju svome gospodaru. "A reče mu aga Smail-aga:" Kad nijesi očigledna kurva, kamo tebe Cerović Novica? "A reče mu Karadžiću Šujo:" Eno, aga, Cerović-Novice U Tušimnju, na bijelu kulu, iskuplja ti porez od Tušimnje; i čuješ li što ću govoriti: đe rečemo, Novica će doći, i kad bi te za to prevario, nemoj mene ništa vjerovati. "Tade poče gazi Smail-aga:" Nek Novica na Pošćenje dođe " Tade reče vojevoda Šujo: "Daj mi, aga, izuna tvojega da ja pođem u Petnicu kuli, da ti, aga, konak siguravam" A aga mu izun darovao. Ode Šujo u Petnicu kuli; kako dođe na bijelu kulu, sitnu knjigu na koljenu piše, opravi je Cerović-Novici, sve mu kaza što je i kako je, i kako se agi zatekao: "No, Novica, moj brate milosni, hajde brže u pleme Drobnjak nećemo li agu prevariti, ne bismo li agu pogubili; kad mi ne bi doša
naljutiše na me, i na mene pušku okrenuše, odista me ubiti hoćahu, a ja sam im tako besjedio: "Stante malo, moja braćo draga, dok ja agu na Pošćenje pitam, hoću li vi marve privatiti da ja agi namirim harača?" Evo tebe dođoh u Drobnjake da te pitam, Čengić-Smail-aga, hoću li im marve privatiti da ja tebe namirim harača? "A aga mu poče govoriti:" Istina je, Cerović-Novica, što god uzmeš tamo od poreza primiće ti aga Smail-aga i činiti pogovora neće. " Tade reče Cerović. Novica: "Molim ti se kao starijemu da podigneš haračlije Turke, da ih vodim na Mletičak ravni na zelenu Baru Zajovića. Onđe ćete tabor učiniti; a isturi po međama Turke neka Turci pale kuburlije, neka jeka ide kroz Uskoke neka čuju momci od Uskoka, od tebe se hoće prepanuti i brže će porez iskupiti, da ne idu Turci u Uskoke, no će mene porez donijeti, a ja tebe sjutra na Mletičak. I evo ti dajem vjeru tvrdu, sjutra ću ti na Mletičak doći kako svane i
veze u školu i jesi li ti ušla SAMO preko intervjua ? tade , da ne nadoknadjuju i da primaju u proseku 40. Nigde nema kao u zemlji Srbiji. ( toma, 4. mart 2011 16:43 )