svoje utehe, radi vlastitog olakšanja, jer pravde na zemlji nema, a druga je ona hučna i bučna slava seoskog ćate Davida Uzlovića , sa skupom parazita i nasilnika. Između ta dva krajnja ruba svoje pripovetke Glišić je smestio likove i događaje,
muke. Valja mi dati porezu, a moraću platiti i onom pogancu interez da će mi oči iskopati. Uzlović zakačio u svoje kandže, ne iščupa ga se ti šale
, al ' hoćeš... Ne mo ' š iščupati pare da klečiš Daju ti, ali po duplo. Najposle zažmurim, pa hajd, onom našem Čivutinu, Uzloviću poganom. "Daj, zaboga i pobogu..." Vidi, gde ti je preša, pa šiša kako on hoće. I tako na jedvite jade iščupam pedeset
i čuda ni u Vladimircima, gde je kapetanija, kamoli u Krniću. Ne treba se čuditi, veliko je veselje Uzlović , ćata opštinski. Došli mu gosti sve po izboru. Da već i ne pominjem odabrane ljude iz samog mesta - na priliku: novog
šećera i nikad da je proda za tri talira, nego sve kao za pakost - dukat... Uzlović . Tu se jede, tu se smeje i peva, tu se pije, tu se svira i igra, tu se napija redom u svačije zdravlje. Napija se u zdravlje
, a kapetan ga prekide: Uzlović , ulagujući se i metnuvši ponizno ruku na prsi. - Dobro će biti, ako bog da Samo imam malo muke s Radanom.
: "Ha, ha, ha" a Cigani se već izvrću od smeha i zgađaju jedan drugog dairetima u glavu. Uzlović , a unese se bliže pred kapetana - ne bi još trebalo - biće i tome zemana. Ama, nekako traljavo ide s interesom. Ne plaća na
je?... Što ga, siromaha, snađe beda Bio je to čestit čovek, ali se nekako zaplete u dug. Zaduži se jednom kaišaru - nekom Uzloviću , pa mu lepo dohaka, i eto do šta je dospeo...
bede? Uzlović , opet, zinuo na livadu, pa sve šuškaju zajedno i spremaju mu zamke. Baš kad mu htede biti prodaja, nađe, siromah, nekog
, nekog poštenog čoveka ovde da mu da novaca. Htede se lepo iskobeljati. Ali, ne lezi vraže, to nekako prokopka kapetan i Uzlović pa poteci tom čoveku. Kao za nesreću Radanovu, desio se taj čovek - kapetanu brat od ujaka. Navali kapetan: "Nemoj biti "
s vrata... Uzlović tek priteže i navali da se učini prodaja... Što je, opet, ta prodaja brzo izvršena, nisi video Ja sam se začudio kad se to
boljeg retko gde ima ". "Što li to sad pita?" mislim sam. Kad, a mi pravo okretosmo se kući Radanovoj. To li je Sad znam. Tu i Uzlović , tu seljaci, neki trgovčići seoski ukrutili se, pa hodaju ispred kuće. Siromah Radan sav pozelenio od muke. Žena mu i
ispred kuće. Siromah Radan sav pozelenio od muke. Žena mu i deca kao potučeni... Poče se prodavati - mahom sve kupuje Uzlović , seljaci i licitiraju i ne licitiraju: žao i njima čoveka. Dođe red na kuću. Stade piska dece, žena mu udari u zapevku. On
kao zgranovan, ulete u kuću. Svi se zgledasmo šta mu bi sad Dok, ništa ti bog ne dade - grunu puška kroz jednu badžu, a moj se Uzlović prevrte, baš ni nogom ne mače...
do imetka... Nema narod para, pa se slabo čita, zaboravili smo na Domanovića, Nušića, Glišića.... a napatilo se kulaka Uzlovića (glava šećera), moj gradonačelniče. Ne, iskreno poštovani gospodine Đilasu, nama će se po svoj prili ponovo po ko zna