kao iz sna (vaskrsnuti). Tivurtije (230. god.) carskom eparhu u Rimu Favijanu:
svetlosti i krasoti neizrečenoj. Isto tako i Tivurtije , brat Valerijanov, kada se krsti i promeni
. U to vreme dođe k njima brat Valerijanov Tivurtije , i reče: Čudim se veoma, jer osetih ovde divan
ruža a telo kao beli ljiljan. - Brate, kliknu Tivurtije , da li ovo ja u snu čujem, ili ti govoriš istinu? -
, a sada živimo u istini i blagodati Božjoj. - Tivurtije upita: Ko tebe nauči tome? - Nauči me angeo Božji
, ako se očistiš od idolske oskvrnavljenosti. Tivurtije zažele da vidi angela, no Valerijan mu reče da
On pretrpe iz ljubavi prema rodu ljudskom. A Tivurtije slušajući takve reči, srce mu se rastapaše od
, ti ćeš postati dostojan da ugledaš angela. - Tivurtije , pogledavši u brata, upita ga: Ka kome ti hoćeš
anđela, i sve su reči njegove istinite. - Na to Tivurtije reče: He govoriš li ti o tome Urvanu, za koga sam
koji podnesu smrt Hrista radi. - Tada Tivurtije , zapalivši se željom da postrada za veru
nauči svima tajnama svete vere. Posle krštenja Tivurtije se udostoji tolike blagodati, da viđaše svete
s njima i hoćete da budete što i oni? - Odgovori Tivurtije kao najstariji brat: O, kada bi nas Bog
, a yctvari ne postoji? He razumem šta govoriš. Tivurtije mu protumači ovako: sve što ovaj kratkotrajni
hitate na smrt kao na veliku gozbu - Sveti Tivurtije mu odgovori: Kada mi ne bismo nasigurno znali o
upita: Kakav život postoji posle ovog života? - Tivurtije odgovori: Kao što se naše telo oblači u odelo,