zamre i on ispi skoč. Među sedam odabranih hodočasnika nalaze se i Sol Vejntraub i Fedman Kasad, reče Gledstonova. Konzul se još više namršti. On se
i jednako impresivan utisak inteligentne povučenosti. Sol Vejntraub podiže pogled pri upoznavanju i Konzul zapazi kratku sedu bradu,
recitovanja. Ostalih šestoro se zgledaše. Konzul primeti da se Sol Vejntraub blago osmehivao sve dok se beba u njegovom naručju nije promeškoljila i
se da vas spusti svojom privatnom letelicom. Do Kitsa? upita Sol Vejntraub . Bilo je to prvi put da je naučnik progovorio otkako je servirana večera
? Otac Hojt se namršti na pesnika. Fedman Kasad se lako osmehnu. Sol Vejntraub reče: Konzul nije mislio da nagovesti kako je ta oblast nepristupačna.
kompjuter zapovedi. Samo piloti i putnici više nikada ne budu viđeni. Vejntraub podiže usnulu bebu iz krila i smesti je u nosiljku za novorođenčad,
razmisli nekoliko trenutaka, pa zatraži viski. Čini mi se, reče Sol Vejntraub dok je grupa dovršavala desert, da naš opstanak može da zavisi od toga
hoćemo li međusobno razgovarati. Kako to mislite? upita Bron Lamija. Vejntraub je nesvesno ljuljao dete koje mu je spavalo na grudima. Na primer, zna li
da krene na ovo putovanje? Niko ne progovori. Tako sam i mislio, reče Vejntraub . Još više fascinira pitanje da li je iko od prisutnih član ili sledbenik
ovih dana, ne obuhvataju obožavanje organske mašine za ubijanje. Vejntraub podiže obrve i pogleda oko stola. Ja sam Pravi Glas Drveta, reče Het
. Ne upražnjavam ih. Verujem da ste shvatili ono što sam želeo, reče Sol Vejntraub . Niko od nas ne priznaje da pripada dogmi Šrajkovog kulta, a opet su
. Konzul odmahnu glavom. Možda ste nam izneli ono što ste želeli, g. Vejntraub , reče on, ali ja ne vidim šta je to. Naučnik odsutno pogladi bradu.
priče. Zašto? reče Pukovnik Kasad. Čini mi se da to nema nikakve svrhe. Vejntraub se osmehnu. Naprotiv, ima; ako ništa drugo to će nas zabaviti i
od nas ispuniće se želja, a ostali umiru. Tačno? Tako veli mit, reče Vejntraub . Šrajk nije mit, reče Kasad. Njegovo čelično drvo takođe. Zašto onda da
? upita Bron Lamija i probode ostatak svoje čokoladne gibanice. Vejntraub nežno dodirnu potiljak svoje usnule bebe. Živimo u čudnim vremenima,