, da i ja, kao ribnički sin - kad je već sreća dala da sam pismen - pobilježim sve kako je bilo, neka se to čuje i na dalje. Špirak Lujetić, imućan težak ribnički, obudovi u najboljoj snazi, ali, dobar otac, ne htjede dovesti maćehe svojoj sitnoj

i Simo, kojega još u djetinjstvu prozvaše "Čevrlja ", jer gdje bi drugi potrošio deset riječi, njemu ih trebaše sto. Špirak im bijaše otac i majka dokle ne podrastoše; svak je hvalio toga čestitog domaćina, a osobito žene veličahu njegovo

majka dokle ne podrastoše; svak je hvalio toga čestitog domaćina, a osobito žene veličahu njegovo krasno srce. A opet i Špirak mogao se podičiti svojim trudom, jer ljepše kite mladosti ne podnjivi drugi koji roditelj; ljepše sloge i ljubavi od

nje. Ona se nije dugo ščinjala. Odabra njekog Radišića, inokosna, siromašna mladića, ali prikladnošću prema njoj. Špirak se smijao kad mu njeki prijatelji zamjeriše što je pristao na to, pa im odgovori: - Ej, ljudi, ljudi, kao da ne znate onu

zatomim sreću. Neka se uda, rekoh, da ako to nagna moga prvijenca te joj dovede zamjenicu I to će biti ove jeseni, - završi Špirak , trljajući ruke od veselja.

odmah pomisli, kao i domaći: ovo nije čist posao opčinila ga, da što? - ali niko ne reče drugo što, do: sretno da bog da Špirak jednako graje i nagoni da se pije. Velji vrč od trećine sića napunio se bješe i ispraznio po jednom na dvojicu. Čevrljina

njega, ne rekavaši riječi. Obojici jako bučaše glava. U njeko doba otac zaiska vode, te ga sin poli. Po tome Ilija obrija Špiraka , kao vazda nedjeljom. Po tome se Špirak preobuče u svetačno ruho i krenu, a Ilija pođe za njim u stope, češkajući se po

bučaše glava. U njeko doba otac zaiska vode, te ga sin poli. Po tome Ilija obrija Špiraka, kao vazda nedjeljom. Po tome se Špirak preobuče u svetačno ruho i krenu, a Ilija pođe za njim u stope, češkajući se po glavi. Najposlije progovori Špirak:

se Špirak preobuče u svetačno ruho i krenu, a Ilija pođe za njim u stope, češkajući se po glavi. Najposlije progovori Špirak :

Ne misli ni za što, nego se vrati, pa hajde s braćom u crkvu. A ja ako ne stignem na vrijeme na užinu, ne čekajte me. Špirak bio prema Svetome Spasu zaljuljaše se zvona. Sunce je grijalo sa vedra plava neba, te se sjen crkveni razlio po rudini,

: po njoj izbio kalac. Po masliniku cvrkuću vrapci i zvižde kosovi. Izletjela i po gdjekoja pčela; jedna zuknu kraj uha Špiraku . Stari jedan bajam u njekom zgonu iza crkve, počeo cvjetati. Ele, da zažmuriš bi pomislio: zenulo je proljeće a ono

jedan bajam u njekom zgonu iza crkve, počeo cvjetati. Ele, da zažmuriš bi pomislio: zenulo je proljeće a ono usred zime. Špirak se dobro iskrsti i gledaše u vrh od opanka mičući usnama. Pa se sagnu da ispravi vrh - premda nije trebalo, jer opanci

se počešće, dokle ne doprije pod mirine, ia kraj Ribnika, te bedemskijem hladom uputi se... Špirak ulježe u kuću gatalice Ivane Pobožni Štirak, koji ne dopuštaše mlađima ni da govore pred njim o maštanijama, a on sad to

kad mlada kroči preko praga, da pametniji ne zabašuriše i pritajaše stvar. Poslije toga pir se nije pomutio do mraka. Špirak je opet zaplićao jezikom u potonjim zdravicama. Čevrlja se opet zaklinjao kako će paziti snahu i - prođe sve u buci kao no

pokorna svekru i djeverima. To priznavahu susjedi, koji su joj pratili svaki pokret i - što je pretežnije - to govorahu: Špirak , Mitar i Pero. Ni Čevrlja nije poricao, ali nije rado govorio o njoj, no kad bi morao što reći, rekao bi samo: "Pa dobra je "

špirak

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov